Crkva se mora iz temelja obnoviti – iznutra. O tome govori praški teolog Tomáš Halík u intervjuu za Christ in der Gegenwart. “Moramo razgovarati o tome kojem kršćanstvu težimo, za koji oblik vjere vjerujemo da je iskreni odgovor na Božji poziv, o znakovima vremena ovdje i sada”.
Redemptorist i teolog p. Bernhard Häring zapisao je svoj san o budućem (fiktivnom) Papi Ivanu XXIV. koji bi nastavio ekumensko djelo koncilskoga Pape Ivana XXIII. Tekst je objavio u svojoj ekleziološkoj viziji ‘Es geht auch anders’.
Rusmir Šadić: Küng je smatrao da ekskluzivizam, apsolutizam i fanatizam nemaju ništa zajedničko s istinskom religijom, te će na svom putu k pitanju o istini ustanoviti kako između “strategije utvrde” i “strategije banaliziranja”, prednost uvijek treba dati “strategiji zagrljaja”
Walter Kasper: Unutarcrkveno “nasljeđe” fenomena Küng je uvid da se “u Crkvi mogu imati kritičke pozicije, dobiti prigovore na to, ali onda ostati vjeran. Ostati unutar [Crkve]. Bježanje ne donosi ništa!” Iz te pozicije Küng je “pomogao mnogim ljudima da ostanu u Crkvi”
Jedan je od mnogih znakova podjele i fragmentacije jest da kršćani Uskrs slave na vrlo različite datume. Sada se trajni predstavnik pravoslavnog ekumenskog carigradskog patrijarhata usuđuje zalagati za zajednički uskrsni datum – što je pozdravljeno i iz Vatikana.
Putovanje Pape Franje u Irak obilježeno je pokretnim međureligijskim i ekumenskim susretima. Benediktinac Nikodemus Schnabel sagledava moguće plodove susreta. “Pape su različito pristupili islamu. Uz to, kršćansko-islamski dijalog pomalo je mukotrpno otkriven dijalog na Zapadu u usporedbi s unutarkršćansko-ekumenskim ili judeokršćanskim dijalogom”, kaže. “Mi Europljani često imamo vrlo eurocentričan pogled. Ali kršćanstvo je mnogo više od starog Rimskog Carstva. Ne smijemo zaboraviti važnu neeuropsku tradiciju u Mezopotamiji, inače ćemo biti kastrirano kršćanstvo”, upozorava p. Nocodemus.
Izraz “Crkva u Hrvata” bio je u širokoj upotrebi tijekom nekoliko desetljeća u Hrvatskoj te drugim zemljama gdje se govori i hrvatski jezik. Iako se odavno upozorava da taj izraz nije katolički ni ispravan, i danas ga mnogi olako i rado koriste. Zašto nije ispravno ni dobronamjerno reći “Crkva u Hrvata”?
Patrijarh Srpske pravoslavne crkve služio je u nedjelju 28. veljače svoju prvu liturgiju u Zagrebu otkako je izabran za poglavara SPC. ”Zahvalan sam Bogu na divnim trenucima i ljudima: pravoslavnim Srbima i Hrvatima katolicima, nekatolicima, i onima koji tragaju za Smislom. Zahvalan sam Bogu na susretima s braćom Židovima, s muslimanima, Bošnjacima, Romima i Rusima… Trudit ću se da svakoga dana sve više volim sve narode, jer znam da će me Gospodin po tome suditi”, rekao je patrijarh Porfirije u propovijedi.
Novi poglavar SPC u prvoj besjedi (propovijedi) nakon ustoličenja u Sabornoj crkvi u Beogradu poručio je da se njegovo patrijarško služenje neće kretati stazama parcijalnih interesa, niti će sadržavati elemente suvremenog strančarenja i parcijalnog bavljenja politikom, već da će nastojati njegovati saborni duh. Obećao je i da će nastaviti graditi mir te služiti narodu i u Hrvatskoj. “Meni draga Hrvatska je postala moja druga domovina. Tamo sam stekao prijatelje”, kaže te poručuje da će nastojati pokazati isto prijateljstvo i manjinama gdje su pravoslavni većina. Pozvao je i sve druge pravoslavce da čine tako.
Miroslav Radić uz početak Molitvene osmine za jedinstvo kršćana: Kao da čujem Učitelja koji nam ne zamjera na stvorenim razlikama u načinu razmišljanja, kulturi, obredima, molitvama, broju sakramenata… On nas nije ni pozvao na jednakost u svemu, nego nas je pozvao na jedinstvo (usp. Iv 17,21). Jedinstvo ne otklanja različitosti jer one doprinose bogatstvu svih kršćana ukoliko su spremni vidjeti to bogatstvo i kod drugih i drugačijih. Jednakost shvaćena kao nužnost da svi budu, misle, rade, slave i vjeruju kao ja ili mi u našoj kršćanskoj zajednici danas nije moguća ni potrebna, a s takvom jednakošću ni Učitelj, mislim, ne bi bio sretan.