Izraz “Crkva u Hrvata” bio je u širokoj upotrebi tijekom nekoliko desetljeća u Hrvatskoj te drugim zemljama gdje se govori i hrvatski jezik. Iako se odavno upozorava da taj izraz nije katolički ni ispravan, i danas ga mnogi olako i rado koriste. Zašto nije ispravno ni dobronamjerno reći “Crkva u Hrvata”?
Patrijarh Srpske pravoslavne crkve služio je u nedjelju 28. veljače svoju prvu liturgiju u Zagrebu otkako je izabran za poglavara SPC. ”Zahvalan sam Bogu na divnim trenucima i ljudima: pravoslavnim Srbima i Hrvatima katolicima, nekatolicima, i onima koji tragaju za Smislom. Zahvalan sam Bogu na susretima s braćom Židovima, s muslimanima, Bošnjacima, Romima i Rusima… Trudit ću se da svakoga dana sve više volim sve narode, jer znam da će me Gospodin po tome suditi”, rekao je patrijarh Porfirije u propovijedi.
Novi poglavar SPC u prvoj besjedi (propovijedi) nakon ustoličenja u Sabornoj crkvi u Beogradu poručio je da se njegovo patrijarško služenje neće kretati stazama parcijalnih interesa, niti će sadržavati elemente suvremenog strančarenja i parcijalnog bavljenja politikom, već da će nastojati njegovati saborni duh. Obećao je i da će nastaviti graditi mir te služiti narodu i u Hrvatskoj. “Meni draga Hrvatska je postala moja druga domovina. Tamo sam stekao prijatelje”, kaže te poručuje da će nastojati pokazati isto prijateljstvo i manjinama gdje su pravoslavni većina. Pozvao je i sve druge pravoslavce da čine tako.
Miroslav Radić uz početak Molitvene osmine za jedinstvo kršćana: Kao da čujem Učitelja koji nam ne zamjera na stvorenim razlikama u načinu razmišljanja, kulturi, obredima, molitvama, broju sakramenata… On nas nije ni pozvao na jednakost u svemu, nego nas je pozvao na jedinstvo (usp. Iv 17,21). Jedinstvo ne otklanja različitosti jer one doprinose bogatstvu svih kršćana ukoliko su spremni vidjeti to bogatstvo i kod drugih i drugačijih. Jednakost shvaćena kao nužnost da svi budu, misle, rade, slave i vjeruju kao ja ili mi u našoj kršćanskoj zajednici danas nije moguća ni potrebna, a s takvom jednakošću ni Učitelj, mislim, ne bi bio sretan.
Kurt Koch: Ekskomunikacija Luthera “bolna je rana” u povijesti raskola. Ovu godinu obilježit će 500. godišnjica izopćenja Martina Luthera. Vatikan i Svjetska luteranska federacija stoga o tome uskoro žele objaviti “Zajedničku riječ”.
Kardinali Koch, Ouellet, Tagle i Sandri prisustvovali su tiskovnoj konferenciji na kojoj je predstavljen ekumenski Vademecum “Biskup i jedinstvo kršćana”. Naglasili su potrebu veće kohezije među kršćanima i pred migracijskim tokovima, dijalog kao način evangelizacije i odlučujući doprinos Katoličkih crkava istočnog obreda.
Izlaganje Isusove male sestre Vesne Zovkić na ekumenskom i međureligijskom okruglom stolu pod nazivom “Zajedno na putu prema Bogu. O vjeri, toleranciji i suživotu” u organizaciji zagrebačkog Napretka 28. listopada 2020. godine.
Bio je to čovjek prirodnog nenamještenog ponašanja, hrabar u naviještanju Evanđelja i dosljedan u njegovoj primjeni, čovjek dijaloga, ekumenski otvoren i bratski bliz. Crkvi treba više ovakvih autentičnih i nenamještenih pastira, a vrijedilo bi i pokrenuti proces za njegovu beatifikaciju.
Sveti Ivan Pavao II: «Svjedočanstvo dano za Krista do prolijevanja krvi postalo je zajednička baština katolika, pravoslavaca, anglikanaca i protestanata… Ekumenizam svetaca, mučenika možda je najuvjerljiviji». Što više budemo poštivali žrtve drugih i mučenike druge Crkve i vjerske zajednice, bit ćemo vjerodostojniji vjernici i autentičnije ćemo moći tražiti respekt za svoje žrtve.
Franjo: “S pouzdanjem zazovimo Duha kako bi vodio naše korake i da svatko s novoobnovljenim zanosom čuje poziv da radimo za ekumensku stvar”.