O čemu hrvatski teolozi govore kada šute?
Otvoreno pismo hrvatskih katoličkih, pravoslavnog i protestantskog teologa
Otvoreno pismo hrvatskih katoličkih, pravoslavnog i protestantskog teologa
Apsolutni primat oblikâ ispovijesti vjere, u odnosu na trajno poslanje njihova prevođenja, bio bi takav da rađa određen duh reakcije, konformnosti, geta, nasilnog integrizma, dotle da bi se teologija odrekla svoje kreativne misije. Ako bi se slijedila ta opcija, bila bi potisnuta neophodna razlika između jedinstva ispovijesti i legitimne raznolikosti teološkog objašnjenja. To bi rezultiralo mrtvim, umjetnim, opresivnim i paralizirajućim jedinstvom u odnosu na misionarski impuls.
Biskup Mate propovijed je zaključio riječima: „Evo, dragi prijatelji, možda nam se neke stvari ne sviđaju, imamo pravo kritizirati. Ali nemojte zaboraviti vašu zadaću: braniti majku Crkvu srcem punim ljubavi. Samo tako možemo pokazati ljudima našeg vremena da je Bog i otac i majka, da je veći od hrama, i od subote, ovdje i sada i zauvijek s nama“.
Na postavljeno pitanje pofesor Tanjić je potvrdio kako ima mjesta za različitosti u katoličkoj teologiji. Dodao je kako zaboravljamo na činjenicu da od samog početka imamo četiri evanđelja, a to je pluralnost. Također imamo različitost teoloških škola i stilova kroz čitavu povijest kršćanstva. U postkoncilskoj katoličkoj teologiji razvijena su različita strujanja u teologiji od hermeneutičkih i transcendentalnih do političkih i feminističkih te drugih kontekstualnih teologija.
“Živimo u svijetu slobodnih pojedinaca koji iz svoje slobode traže odgovore na pitanja smisla života i pitanja koja ih tište, a danas je zbog toga puno izazovnije navijestiti kršćansku poruku nego u vremenima kada im se ta poruka nudila kao jedina”
Susrećući se sa Svetim sinodom Bugarske pravoslavne crkve, Papa se prisjetio ekumenizma krvi koji ujedinjuje kršćanske mučenike svake ispovijesti te je kao odmah primjenjive puteve predložio ekumenizam “siromaha” i ekumenizam “poslanja”.