P. Stanko Perica, ravnatelj Isusovačke službe za izbjeglice (JRS) za jugoistočnu Europu, iz Bihaća: “Kampovi su prenatrpani, ali bosanska vlada ne gradi druge. Štoviše, lokalno stanovništvo traži zatvaranje i onih postojećih”. Jedina alternativa toj “nehumanoj” migraciji, kaže za news portal Svete Stolice, “su humanitarni koridori”.
Crkva je dvije stotine godina zaostala. Zašto se ne miče? Bojimo se? Strah umjesto hrabrosti? Nije li vjera temelj Crkve. Vjera, pouzdanje, hrabrost. (kardinal Carlo M. Martini)
Apostolskim pismom u obliku motuproprija Papa Franjo traži da upravitelji i upravni službenici izjave da nemaju osuđujućih presuda i da nisu pod istragom zbog terorizma, pranja novca i utaje poreza. Neće moći imati imovinu u poreznim oazama, niti ulagati u tvrtke koje djeluju protiv crkvenoga nauka. Svim je zaposlenicima zabranjeno prihvatiti darove u vrijednosti većoj od 40 eura.
“Mater si, magistra no” (“Majka da, učiteljica ne”) možda je započela kao fraza konzervativne pobune protiv enciklike Mater et Magistra (majka i učiteljica) Pape Ivana XXIII. 1961. godine, ali izraz je od tada postao stenografija za bilo koju vrstu katolika koji cijeni emocionalne blagodati Crkve, ali zanemaruje njezino učenje. Da je takav slogan uopće ikad trebalo skovati, dovoljno je zabrinjavajuće. Ali sam izraz također predstavlja prilično ograničen pogled na to što majke rade.
Papa Franjo danas je u Bazilici svetog Petra predvodio euharistijsko slavlje, tijekom kojega je za svećenike zaredio devet đakona Rimske biskupije. Preporučio im je da žive Božji stil bliskosti, suosjećanja i nježnosti, sjećajući se da svećeništvo “nije karijera već služba”.
Za čovjeka nema ništa dragocjenije od života. Najveće što osoba može učiniti za druge je služiti njihovu životu. Isus je dao svoj život za nas, on nas voli. Zove nas imenom i dobri je pastir. Uzima nas u svoju službu. I mi bismo trebali pomagati, spašavati, liječiti.
S. Norma Pimentel: Mi koji smo odrasli u dolini Rio Grande, upravo zbog tog iskustva međusobne povezanosti i stalnog prelaženja granice, predodređeni smo da budemo ljudi koji će velikodušno dočekati druge imigrante. Razumijemo što znači boriti se za opstanak, znamo koliko je važno pomagati u životnim teškoćama.
Alejandro Arellano Cedillo: “Neregularne situacije” vjernika treba rješavati “brzim, jednostavnim, dostupnim i besplatnim” procesima. “Sporost i nepotrebna kašnjenja” procesa “su puka nepravda” prema pogođenim osobama.
Osoba na fotografiji je dragi biskup Tonino Bello koji je umro na današnji dan, 20. travnja 1993. godine. Don Tonino je bio čestit, hrabar i svet čovjek. Par mjeseci prije smrti zbog teške bolesti, pokrenuo je apel za konkretan doprinos miru i pravdi u Bosni i Hercegovini nenasilnom inicijativom. 496 pacifista odlučuje ući u Sarajevo, grad pod opsadom već devet mjeseci. Duhovni vođa marša bio je don Tonino. Evo kratke kronike i par fotografija s tog puta.
Sanjamo: sve više i više nas, unutar i izvan Crkve, odaziva se pozivu Pape Franje “da imamo oči i vidimo, imamo uši i čujemo, da nam se srca obrate, a ruke i koraci prema drugima približe“. Nastojmo izgraditi kulturu suosjećanja.