Benoist de Sinety: Sestra Marie-Jo, redovnica koja nemoguće čini mogućim

Ne voli da se o njoj govori, ali ona pomiče planine. Već deset godina, kaže otac Benoît de Sinety, župnik i dekan grada Lillea, sestra Marie-Jo u Parizu prima migrante u nevolji. Čvrstoćom i dobrotom pokazuje da Evanđelje čovjeka spašava sigurnije od ljudskih zakona.

„Dijete biva uvedeno u povijest po čovjeku koji prihvaća ostati korak iza“

Antonio Spadaro: Rođenje Isusa Krista zbilo se ovako…“, započinje Matej (1,18–24). Ali ne, nije onako kako bismo očekivali: pripovijest ne počinje radošću rođenja, nego krizom. Prije djeteta, prije svjetla, prije pjesme, stoji duboko ranjeni čovjek. Josip otkriva da je Marija trudna. A on nije otac. Sve se događa upravo ondje, u slijepoj ulici gdje se jedna obećavajuća priča raspada. Evanđelje ne uljepšava prizor: nema u njemu ničega uzornog, ničega svijetlog. Josip je opisan kao „pravedan“. No pravednost ovdje nije apstraktna vrlina.

Došašće koje ne završava na Božić

„Naša srca trebaju biti budna za prilike koje se kriju u malim kutcima svakodnevnice. Ne stojimo u svijetu da se skrivamo, nego da otvorimo put Jedinorođenomu Sinu Božjemu svojim djelima i spremnošću.“ – Alfred Delp u homiliji na Drugu nedjelju Došašća (1942.)

Charles de Foucauld – brat svakom čovjeku

„Svi smo mi djeca Svevišnjega! Svi… najsiromašniji, najodbojniji, novorođeno dijete, oronuli starac, najveći grešnik, najveća neznalica, posljednji od posljednjih, onaj koji je fizički i moralno najodbojniji, on je dijete Božje, sin Svevišnjega…Koliko bismo trebali cijeniti svako ljudsko biće, koliko bismo trebali voljeti svako ljudsko biće! Ljubimo svakog čovjeka zato što nam je brat, zato što Bog želi da ga kao takvog gledamo i ljubimo, jer je za njega naš Gospodin prolio svoju krv…(„Œeuvres spirituelles“ Duhovni spisi“) […]