Crans-Montana: što reći pred tragedijom?
Kako razumjeti strašnu tragediju poput one u Crans-Montani, koja bez upozorenja jednu žrtvu pogađa, a drugu pošteđuje? Promišljanje oca Benoista de Sinetyja, župnika i dekana grada Lillea.
Kako razumjeti strašnu tragediju poput one u Crans-Montani, koja bez upozorenja jednu žrtvu pogađa, a drugu pošteđuje? Promišljanje oca Benoista de Sinetyja, župnika i dekana grada Lillea.
Papa se poziva na načela socijalnog nauka Crkve: „Dobrobit voljenog venezuelskog naroda mora prevladati nad svim drugim prosudbama.“
Krešimir Cerovac: Kao jedan od najmoćnijih i najtajanstvenijih simbola kršćanstva, ta je zvijezda stoljećima nadahnjivala, pjesnike, umjetnike, astronome, propovijednike i proroke. No što je ona zapravo bila: čudo, prirodni astronomski fenomen ili dojmljiv biblijski simbol koji traži promišljenu teološku interpretaciju?
„Tko traži nebo samo da spasi dušu, može držati put, ali neće stići cilju; dok onaj koji hoda u ljubavi može zalutati, Bog će ga ipak dovesti među blažene.“ – Henry van Dyke
Prilikom posjete Zagrebu, francuski katolički svećenik i pisac Benoist de Sinety kaže da strah od propadanja zapadne civilizacije obezvređuje kršćansku poruku – migrante pretvara u ‘neprijatelje’
Nadbiskup Coakley upozorio je da masovne deportacije šire strah, te krše kako socijalni nauk Crkve tako i temeljne vrijednosti države
Udruga katoličkih svećenika (Association of Catholic Priests) oštro je kritizirala irske biskupe zbog toga što se nisu javno očitovali o odluci Vatikana da isključi mogućnost ređenja žena za đakonat. U svojoj izjavi Udruga je upozorila da će takav ishod „nanijeti ozbiljnu štetu sinodalnosti i vjerodostojnosti Crkve“.
Ne voli da se o njoj govori, ali ona pomiče planine. Već deset godina, kaže otac Benoît de Sinety, župnik i dekan grada Lillea, sestra Marie-Jo u Parizu prima migrante u nevolji. Čvrstoćom i dobrotom pokazuje da Evanđelje čovjeka spašava sigurnije od ljudskih zakona.
Antonio Spadaro: Rođenje Isusa Krista zbilo se ovako…“, započinje Matej (1,18–24). Ali ne, nije onako kako bismo očekivali: pripovijest ne počinje radošću rođenja, nego krizom. Prije djeteta, prije svjetla, prije pjesme, stoji duboko ranjeni čovjek. Josip otkriva da je Marija trudna. A on nije otac. Sve se događa upravo ondje, u slijepoj ulici gdje se jedna obećavajuća priča raspada. Evanđelje ne uljepšava prizor: nema u njemu ničega uzornog, ničega svijetlog. Josip je opisan kao „pravedan“. No pravednost ovdje nije apstraktna vrlina.
Krešimir Cerovac Advent je vrijeme budnosti, iščekivanja i unutarnje priprave za Kristov dolazak. No ovo liturgijsko razdoblje nije samo sentimentalno podsjećanje na Betlehem – ono …