Mohamed Antar Daoud, alžirski veleposlanik u Francuskoj, održao je 7. prosinca 2020. godine u katedrali u Lyonu, govor na ispraćaju pokojnog alžirskog nadbiskupa Henria Teissiera (1929.-2020.), velikog pastira čiji je život, kako je sam govorio, bio “oblikovan islamsko-kršćanskim odnosima”. Govor veleposlanika Daouda donosimo u cijelosti.
Poštovana gđo predsjednice prefekture, dame i gospodo, članovi obitelji nadbiskupa Teissiera,
moj sunarodnjak i stariji brat, alžirski nadbiskup u miru Henri Teissier, pastir jednog velikodušnog i humanističkog kršćanstva koje okuplja i poštuje svu djecu Božju, napustio nas je, nažalost, u utorak 1. prosinca 2020. godine, na liturgijski spomendan jednog drugog sunarodnjaka, svetog Charlesa de Foucaulda, čija je povezanost s Alžirom općepoznata.
Njegovoj obitelji, rođacima, njegovoj braći među koje ubrajam i sebe, njegovim prijateljima, Alžir, njegova zemlja koju je izabrao i volio, ovim riječima izražava najdublju sućut.
Iako smo zapravo svi zajedno ožalošćeni zato što je Alžir izgubio jednog od svojih velikih sinova kojeg oplakuje, dijeleći bol njegove obitelji i svih onih koji su mu bili važni i koji su ga cijenili, njega, neumornog pastira katoličkog kršćanstva, čovjeka izrazite ljudskosti za kojeg su svi ljudi, tko god oni bili i odakle god dolazili, imali istu vrijednost.
Svi ste mogli primijetiti kako je ovaj gubitak bolno odjeknuo u Alžiru, o čemu svjedoče mnogobrojne poruke, svjedočanstva i dojmljiva odavanja počasti prije svega Henri Teissieru, poniznom čovjeku punom ljubavi, ali isto tako i izuzetnom vjerskom dostojanstveniku, čovjeku čvrstih uvjerenja i velikoga žara.
Za nadbikupa Teissiera to se prije svega odnosilo na Boga, Crkvu i Alžir. Cijeli svoj život uložio je u zbližavanje velikih monoteističkih religija, kršćanstva i islama. I doista, kako je sam govorio, citiram: “islamsko-kršćanski odnosi oblikovali su moju vjeru i moj kršćanski život tijekom svih ovih godina i zahvaljujem Bogu koji mi je dao ovo zvanje i ovo poslanje”.
U našem pamćenju, kao neizbrisiva uspomena, ostaje izuzetno bogato crkveno iskustvo našeg neprežaljenog brata koji je neumorno radio na dobrobit Crkve u Alžiru, zalagao se za toleranciju i međureligijski dijalog te iskazivao najdublje poštovanje prema muslimanskoj vjeri kojoj pripada najveći dio alžirskog naroda.
Sljedbenik svetog Augustina i njegove misli, bio je isto tako začetnik jednog su-života kojeg je potvrđivao svojim djelima i izborom da u potpunosti dijeli sudbinu alžirskog naroda u prvim godinama neovisnosti koju je podržavao, uzimajući alžirsko državljanstvo odmah nakon proglašenja neovisnosti.
Taj izbor i taj snažni osjećaj pripadnosti dobio je posebno značenje u mračnim godinama terorizma. Nadbiskup Teissier donio je hrabru odluku da ostane u svojoj zemlji i da ono najgore živi u solidarnosti sa svojima. Svojim ostankom podsjećao je da smo, citiram: “mogli živjeti zajedno čak i između 1991. i 1999. kada nam je svima prijetilo nasilje“.
Ta izjava potaknula je jednog od njegovih velikih prijatelja s kojima je dijelio ideje, a to je bio nitko drugi nego pokojni Redha Malek, bivši predsjednik alžirske vlade da govoreći o njemu kao nasljedniku kardinala Léona-Étiennea Duvala kaže kako on zaslužuje poseban spomen zato što povezanost nadbiskupa Teissiera s ovom zemljom nije oslabila ni u najtjeskobnijim vremenima, što je kod svih izazivalo poštovanje i divljenje.
Tako je nadbiskup Teissier dao do znanja da je, citiram, “jedan od glavnih motiva naše prisutnosti u Alžiru mogućnost da kroz susrete živimo međuljudske i duhovne odnose s muslimanskim partnerima; Crkva i muslimanski svijet susreću se zajedno, a nekad i u zajedništvu, u ime Božje”.
Počivao u miru, sit tibi terra levis, bila ti laka zemlja!
Selam, selam, brate moj, od mene koji sam smatrao da je izraz “selam” jedan od temelja kršćanstva, jer ti si doista bio čovjek mira koji je cijenio pravu vrijednost ove arapske riječi koju svakodnevno izgovaraju milijuni muslimana širom svijeta, a koja znači Mir.
Zbogom tebi, koji ćeš ponovo naći alžirsku zemlju, tako dragu kardinalu Duvalu i biskupu Claverieu, kao i tvojim dragim prijateljima koji su s tobom dijelili iste ideale. Znaj da će tvoje ime ostati zauvijek urezano u sjećanje alžirskog naroda zato što si mu bio primjer, primjer integriteta, primjer zalaganja, primjer stručnosti, ali isto tako i primjer skromnosti, poniznosti, lijepog ophođenja, obzirnosti, a nadasve primjer hrabrosti.
Dopustite mi da kažem nekoliko riječi na arapskom:
Neka ti Bog podari svoje milosrđe, dragi brate!
Neka ti Bog podari svoje milorđe, sine Alžira!
Neka ti Bog podari svoje milosrđe, tebi, Alžircu!
Neka Bog utješi nas koji smo te izgubili!
Bogu pripadamo i Bogu se vraćamo.
Mohamed Antar Daoud, alžirski veleposlanik u Francuskoj (fratellanza.net).