Danas je godišnjica zločina u Ahmićima i Trusini. Proces suočavanja s prošlošću ne ide tempom kojim bi trebao, ponekad se čini da čak i nazaduje. Nadamo se da će jednog dana Bošnjaci obilježavati stradanja ljudi u Trusini, a Hrvati stradanja ljudi u Ahmićima. Imamo li empatije i pijeteta prema stradanjima drugih? Možemo li prepoznati rane i drugih ljudi?
Iseljavanje iz BiH posebno je ubrzano ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju. Tako je – prema službenim podacima Svete Stolice sadržanima u Annuario Pontificio – Vrhbosanska nadbiskupija samo od 2013. (198 150) do 2020. godine (129 189) umanjena za gotovo 70 tisuća ili čak 35% katolika. Papa Franjo je nedavno, govoreći općenito o migracijama, rekao: “Migracija je dvostruko pravo: ljudi imaju pravo na ne-migraciju i pravo na migraciju”.
Post vjerujućih i nevjerujućih. Kardinal Francesco Montenegro: “Ako ostavim psa na ulici, riskiram novčanu kaznu, no ako ljude ostavim u moru i oni umru, ništa mi se neće dogoditi”. [Upozorenje: neke fotografije mogu biti uznemiravajuće]
Patrizia Caiffa (L’Osservatore Romano): Oči oborene, bez osmijeha. Pogrbljeni pod šatorima ili umotani u pokrivače koje su donirali volonteri, sramežljivo zahvaljuju na hrani i pokušavaju se ugrijati spaljivanjem starih plastičnih boca koje podižu gusti, smrdljivi dim u napuštenoj zgradi na periferiji Bihaća. Posvuda otpad, prljavština, šuga. Nema vode za oprati se, nema prozora ni vrata za zaštitu od hladnoće. U Bosni i Hercegovini temperature ovih dana dosežu i deset stupnjeva ispod nule. Oni su samo djeca. I sami putuju mjesecima, ponekad i godinama.
Osim temeljnog teološkog razloga važan je razlog truda oko mira i bratstva taj što su se više puta u povijesti vodili vjerski ratovi. Sazrela je misao kod mnogih vjerskih lidera da se ne može u ime vjere i u ime Boga ubijati. Stoga je bitno širiti i usvajati tu ideju.
PAPA NE ŠUTI; Vatican News: Papin pogled usmjeren je na balkansku rutu između Srbije, Bosne i Hrvatske, gdje su danima blokirani tisuće ljudi koji pokušavaju prijeći europske granice, prisiljeni biti u nehumanim uvjetima u improviziranim logorima.
U Isusovačkoj službi za izbjeglice (JRS), koja u strašnim okolnostima hladnoće pomaže migrantima u logorima Bosne i Hercegovine, zajedno djeluju muslimani, katolici i pravoslavci. “Mi dajemo glas onima koji su bez glasa kako bismo prekinuli lanac populizma”, kazao je za Vatican News p. Stanko Perica, voditelj JRS-a za Balkan.
Stranica donosi mnoštvo ispovijesti iz svih dijelova BiH i susjednih zemalja, s brojnih sveučilišta i raznih institucija. Koliko dugo kao društvo okrećemo leđa ovom problemu? Može li i Crkva pomoći?
“Jedna lijepa priča ljudi koji možda nemaju ni smještaj na ovoj hladnoći, a netko od njih je ušao u hladnu rijeku i spasio ženu”, kazao je glasnogovornik MUP-a.
Prva biskupija u Hrvatskoj koja se pojavila i na Facebooku je Sisačka, još 2010. godine. Prva u BiH je Banjolučka biskupija koja je fb stranicu kreirala 2016. godine. Dvije nadbiskupije i pet biskupija, čini se, još uvijek nemaju službenu Facebook stranicu, no neke od njih su prisutne na drugim društvenim medijima.