Briga za siromašne – središte vjere, ne dodatak Evanđelju

„Odabrao sam podsjetiti na drevnu povijest brige Crkve za siromašne i sa siromašnima kako bih jasno pokazao da je ta briga oduvijek bila središnji dio njezina života. Doista, skrb za siromašne dio je velike Predaje Crkve – svojevrsni svjetionik evanđeoskoga svjetla koji prosvjetljuje srca i usmjerava odluke kršćana u svakom vremenu.“

Dobri Samarijanac u 21. stoljeću: aktualnost enciklike „Fratelli tutti“

„Bratstvo je najautentičniji naziv za bliskost. To znači ponovno otkrivanje lica drugoga. Za one koji vjeruju, oni prepoznaju otajstvo: samu sliku Božju pred licem siromašnih, izbjeglica, pa čak i protivnika.“ – papa Lav XIV. u obraćanju sudionicima 3. svjetskog susreta o ljudskom bratstvu (12. rujna 2025.).

Lijevo, desno – ili iznad? Katoličanstvo i suvremena politička podjela

Krešimir Cerovac: Katolička Crkva, koja nadilazi nacionalne i ideološke granice, ima ambivalentan odnos prema podjeli na lijevo i desno: s jedne strane povezuje se s konzervativnim stavovima o obitelji, moralu i tradiciji, a s druge strane njezin socijalni nauk naglašava solidarnost, brigu za siromašne, društvenu pravednost i zaštitu okoliša – što se često percipira kao „lijevi“ naglasak.

Teološki temelji ekologije u postsinodalnoj apostolskoj pobudnici „Verbum Domini“

„Prihvaćanje Božje Riječi, posvjedočene u Svetom pismu i živoj tradiciji Crkve rađa novi način promatranja stvari, promičući autentičnu ekologiju, koja svoj nadublji korijen ima u poslušnosti vjere … (i) razvijajući obnovljenu teološku osjetljivost o dobroti svih stvari, stvorenih u Kristu.“ – „Verbum Domini“

Prešućene enciklike: Kako Crkva gubi svoj profetski glas

„Ne smije se misliti da ono što je napisano u encikličkim pismima ne traži prihvaćanje samo po sebi, jer pape u tim pismima ne koriste vrhovnu moć svog učiteljskog autoriteta. Oni ta pitanja poučavaju običnim autoritetom poučavanja, za koja vrijedi: Tko vas sluša, mene sluša.“ (Papa Pio XII. u enciklici „Humani generis“)

Sjeme mira i nade: Ekološka pravda kao put prema cjelovitom obraćenju

Papa Leon XIV.: „Ekološka pravda, koju proroci zapravo naviještaju – ne smije ostati samo apstraktan pojam ili daleki cilj. To je hitna potreba koja prelazi granice zaštite okoliša. Radi se o pravdi društvenoj, ekonomskoj i ljudskoj. Za vjernike, to je i moralna dužnost proizašla iz vjere, jer svemir odražava Isusovo lice, u kojem je sve stvoreno i otkupljeno. U svijetu gdje najranjiviji prvi trpe štete od klimatskih promjena, krčenja šuma i zagađenja, briga za prirodu postaje znak naše vjere i čovječnosti.“

Vjera bez djela je mrtva: O razlici između živog kršćanstva i ideološkog ‘kršćanizma’

„Ne možemo se fokusirati samo na teme kao što su pobačaj, istospolni brakovi i kontracepcija. To jednostavno nije moguće. Nisam često govorio o tome i zbog toga sam znao dobiti kritike. Ali kada već govorimo o tome, važno je gledati širu sliku. Stav Crkve o tim pitanjima je jasan, a ja sam sin Crkve – nema potrebe stalno o tome govoriti ” (papa Franjo u knjizi Antonio Spadara, „Moja vrata su uvijek otvorena“).