Opasni otpad i selektivna moralnost

„Ne možemo, sa stidom i pokajanjem, zanemariti koliko je ovo pogrešno tumačenje dubokog smisla biblijskog teksta utjecalo na iskorištavanje i zlostavljanje stvorenoga svijeta.“ (Dokument Međunarodne teološke komisije Brinuti se za naš zajednički dom: odgovoran i bratski odgovor trojedinom Bogu, br. 77)

Bratska opomena nije izdaja

„Pogreška kojoj se ne opire, odobrava se; istina koja se ne brani, potiskuje se. Tko se ne suprotstavi očitom zločinu, izlaže se sumnji u prešutno sudioništvo.”- papa Lav XIII., Inimica vis

Od dara Božjega do odgovornosti za zajednički dom

Prvoga rujna Katolička crkva obilježava Svjetski dan molitve za skrb o stvorenom svijetu usmjeravajući pozornost vjernika na pitanje koje se često doživljava samo kao ekološko, premda je u svojoj biti duboko teološko i moralno: Kako čuvamo dar života koji nam je Bog povjerio? Ove godine papa Lav XIV. svoju rujansku molitvenu nakanu posvećuje brizi o vodi.

Vjernička savjest pred ekološkom nepravdom: Gospić, opće dobro i vjerodostojnost kršćanskoga svjedočenja

Slučaj Gospić stoga traži više od sanacije otpada. Traži sanaciju kulture šutnje, relativiziranja odgovornosti i selektivne moralne osjetljivosti. U tome se otvara i jedna od važnih poveznica s Magnifica humanitas: veličina čovještva ne očituje se samo u sposobnosti stvaranja i upravljanja sve moćnijim tehnologijama, nego i u spremnosti da se vlastita moć ograniči radi čovjeka, zajednice i budućnosti. Čovjek je velik onda kada svoju moć pretvara u služenje, a ne u dominaciju; kada političku odgovornost shvaća kao služenje općemu dobru, a ne kao zaštitu vlastitih interesa; i kada njegova savjest ostaje slobodna i onda kada bi bilo lakše šutjeti.

Gospić kao zrcalo naše šutnje

Krešimir Cerovac Slučaj „Gospić“ potiče na razmišljanje o ekosocijalnoj misli Crkve, koja nije dodatak tradicionalnom socijalnom nauku, nego njegov unutarnji razvoj u susretu s novim …

Pročitaj više

Kad enciklike progovore, neki čuju Manifest

„Nije odloživo riješiti temeljne uzroke siromaštva, ne samo zbog hitnosti koja je važna za dobro reda u društvu, nego i zato što društvo treba izliječiti bolest koja ga slabi i frustrira, a koja može dovesti jedino do novih kriza.“ – papa Franjo, Evangelii gaudium