U enciklici pape Lava XIV., „Magnifica Humanitas“, ne samo da dobivamo pravovremenu mudrost o umjetnoj inteligenciji, već dobivamo i dragocjeni uvid u njegovu ekleziologiju te razumijevanje katoličkog socijalnog nauka.
Četvrto poglavlje enciklike nosi naslov „Istina, rad, sloboda”, a jedan od njegovih podnaslova glasi upravo „Nova ropstva.” Ta terminološka odluka nije pretjerivanje – ona je provokacija u izvornom smislu riječi: poziv da se pogledamo u ogledalo i zapitamo je li ono što zovemo napretkom doista sloboda, ili je tek sloboda onih koji posjeduju algoritam. Jer ropstvo se u digitalnom dobu više ne prepoznaje po lancu, nego po tome tko postavlja pravila igre dok drugi, ne znajući ni da igraju, plaćaju cijenu
„Kršćanski stav prema sportu, kao i prema drugim izrazima ljudskih sposobnosti – znanosti, učenju, radu, umjetnosti, ljubavi te društvenom i političkom angažmanu – nije odbacivanje ili bježanje, nego poštovanje i priznavanje vrijednosti, uz ispravak i uzdizanje tih područja: jednom riječju, stav otkupljenja.“ – papa Ivan Pavao II. u homiliji 12. travnja 1984.
Krešimir Cerovac: Promatrana iz perspektive kršćanske teologije i socijalnog nauka Crkve, mnoga načela koje se danas povezuju s ljevicom – socijalna pravda, solidarnost, zaštita radnika, briga za marginalizirane – nisu tek kompatibilnma s Evanđeljem: ona su duboko ukorijenjenima u samoj njegovoj srži.
„Razoružajmo riječi i pomoći ćemo razoružati svijet.” – papa Lav XIV. u Magnifica Humanitas (#214)
„Zbog toga rad nije samo sredstvo; on izražava i podiže dostojanstvo našeg života. To je sastavni dio ljudske prirode, prirodan put prema zrelosti, napretku i osobnom ispunjenju.“ – enciklika Magnifica Humanitas
„Nijedan algoritam ne može rat učiniti moralno prihvatljivim. Umjetna inteligencija ne uklanja urođenu nečovječnost sukoba; štoviše, može ga samo izazvati brže i učiniti ga bezličnijim, snižavajući prag za pribjegavanje nasilju, pretvarajući obranu u predviđanje prijetnji i time svodeći žrtve na podatke.” – Magnifica Humanitas, #198
24. svibnja – 50. obljetnica antologijskog govora svetog pape Pavla VI.
Ovaj tekst razmatra neraskidivu sponu između kršćanske vjere, društvene odgovornosti i socijalnog nauka Katoličke crkve. Cilj mu nije politička promidžba niti ideološko svrstavanje, već želja da kroz teološku i društvenu prizmu pokaže kako Evanđelje neodgodivo poziva kršćane na aktivnu brigu za siromašne, marginalizirane i sve one čije je ljudsko dostojanstvo ugroženo.
„Sadržaji kršćanskog nauka praktični su sadržaji. Kršćanska misao o Bogu u sebi je praktična misao; ona ranjava interese onoga koji o njoj želi »samo« razmišljati. … Teologija se mora rastati od svoje društvene nedužnosti.“ – Johann Baptist Metz, Politička teologija