umjetna inteligencija

Tehnologija raste, čovjek se smanjuje: što poručuje dokument Quo vadis, humanitas?

„Ubrzani tehnološki razvoj koji ovdje razmatramo, a koji najviše pogoduje već onima s velikom moći, nalaže nam da skrenemo pogled prema najsiromašnijima. Ako taj razvoj, zajedno s pratećim ideologijama, nosi ozbiljne rizike – kao što je već istaknuto – ti će rizici biti još veći za najslabije i najranjivije, odnosno za one koji su marginalizirani jer nisu korisni interesima moćnijih.“ – Quo vadis, humanitas (§164)

Dokument „Antiqua et Nova”: odgovor Crkve na izazove umjetne inteligencije

Čovječanstvo danas živi u digitalnom, globalno povezanom svijetu, obilježenom stalnim i brzim društvenim i tehnološkim promjenama. Dolazak novih aktera, sveprisutna mobilnost i umreženost nisu samo znakovi tehnološke revolucije, već i duboke kulturne transformacije. Digitalizacija i tehnološki razvoj postavljaju ključna pitanja koja se tiču ne samo teologije općenito, već posebno i Socijalnog nauka crkve.

Papina poruka za Svjetski dan sredstava društvene komunikacije 2024.

Papa Franjo: Iako je termin umjetna inteligencija sada zamijenjen adekvatnijim pojmom koji se koristi u znanstvenoj literaturi, a glasi strojno učenje (machine learning), uporaba riječi inteligencija dovodi u zabludu. Strojevi zasigurno imaju nemjerljivo veću sposobnost od ljudi u pohrani podataka i međusobnom povezivanju, ali na ljudima je, i samo na njima, da odgonetnu njihov smisao. Dakle, ne radi se o tome da se od strojeva traži da bi trebali izgledati kao ljudi. Radi se o tome da se čovjek probudi iz stanja hipnoze, u koju zapada zbog delirija svemoći, smatrajući se potpuno autonomnim i autoreferencijalnim subjektom, koji je lišen svih socijalnih veza i zaboravio je svoju kreaturalnost.