Katolička crkva u Njemačkoj nastavlja s projektom “sinodalnog puta”, počevši od nadolazećeg adventa, i iako je “sinodalni put bez reforme nezamisliv”, on se – glede doktrinarnih pitanja koja se tiču cijelog katoličanstva – neće odvijati “bez Rima”.
Deklaracija o odnosu Crkve prema nekršćanskim religijama
Evangelizirati, birajući blizinu najslabijima i odbačenima. Evangelizirati, svjedočeći «prisutnost Boga koji je odlučio živjeti i uvijek ostati usred svog naroda». Papa je ovih dana nekoliko puta apelirao na svećenike, redovnike i redovnice da ponovo zapale vatru autentičnog misionarskog duha koji se ne može odvojiti od blizine onima koji pate.
Uvidom u popis novih kardinala odmah je primjetna odanost putu kojeg je Papa Franjo slijedio od početka svog pontifikata: naklonost ljudima Crkve u marginalnim biskupijama, izvan ustaljenih shema i tradicija.
Sa stranice interactionoftraditions.wordpress.com prenosimo osvrt na tekst Valentina Findrika naslovljen „Odgovor na ‘otvoreno pismo‘ teologa u Jutarnjem listu: Želite li teologiju ili dijalogiju”
Otvoreno pismo hrvatskih katoličkih, pravoslavnog i protestantskog teologa
Apsolutni primat oblikâ ispovijesti vjere, u odnosu na trajno poslanje njihova prevođenja, bio bi takav da rađa određen duh reakcije, konformnosti, geta, nasilnog integrizma, dotle da bi se teologija odrekla svoje kreativne misije. Ako bi se slijedila ta opcija, bila bi potisnuta neophodna razlika između jedinstva ispovijesti i legitimne raznolikosti teološkog objašnjenja. To bi rezultiralo mrtvim, umjetnim, opresivnim i paralizirajućim jedinstvom u odnosu na misionarski impuls.
Biskup Mate propovijed je zaključio riječima: „Evo, dragi prijatelji, možda nam se neke stvari ne sviđaju, imamo pravo kritizirati. Ali nemojte zaboraviti vašu zadaću: braniti majku Crkvu srcem punim ljubavi. Samo tako možemo pokazati ljudima našeg vremena da je Bog i otac i majka, da je veći od hrama, i od subote, ovdje i sada i zauvijek s nama“.
Na postavljeno pitanje pofesor Tanjić je potvrdio kako ima mjesta za različitosti u katoličkoj teologiji. Dodao je kako zaboravljamo na činjenicu da od samog početka imamo četiri evanđelja, a to je pluralnost. Također imamo različitost teoloških škola i stilova kroz čitavu povijest kršćanstva. U postkoncilskoj katoličkoj teologiji razvijena su različita strujanja u teologiji od hermeneutičkih i transcendentalnih do političkih i feminističkih te drugih kontekstualnih teologija.
Prema sv. Pavlu VI., Crkva ne treba čekati da je drugi pozovu, nego je, pokrenuta ljubavlju prema drugome, prva pozvana povesti dijalog, uvažavajući slobodu drugoga, bez obzira na njegove zasluge i bez obzira na to koliko će uspješan biti taj susret s drugim. Takav dijalog treba biti obilježen temeljnom Kristovom značajkom, a to je blagost (usp. Mt 11,29), što znači da crkveni dijalog sa suvremenim svijetom ne smije biti ohoI, zajedljiv i uvredljiv. Ne smije biti zapovjednički i nije nametljiv.