„Sadržaji kršćanskog nauka praktični su sadržaji. Kršćanska misao o Bogu u sebi je praktična misao; ona ranjava interese onoga koji o njoj želi »samo« razmišljati. … Teologija se mora rastati od svoje društvene nedužnosti.“ – Johann Baptist Metz, Politička teologija
„Ne treba vjerovati da je Crkva zato što je upravila svoju brigu prema dušama, zanemarila ono što se odnosi na smrtni i zemaljski život.“ – papa Lav XIII., Rerum novarum, 23
Sukob predsjednika Donalda Trumpa i pape Lava XIV. prerastao je granice eventualne prolazne svađe između političara i crkvenog poglavara. U nekoliko dana pred svijetom se otvorio sudar dviju vizija autoriteta. No taj sudar nije samo politički spektakl – on je ogledalo u kojemu se reflektira jedna od najstarijih i najdubljih napetosti unutar samog kršćanstva: može li vjera biti istovremeno i oruđe moći i glas savjesti? I tko ima pravo govoriti u Kristovo ime?
U multi-religijskom društvu, u kojem susret s drugima podrazumijeva da se uzima u obzir i njihova vjera, njegova duhovnost je izvor blagotvornog nadahnuća.
Četiri dana biskup Bertram Meier, kao predstavnik Njemačke biskupske konferencije, boravio je u Bosni i Hercegovini. Na programu su, među ostalim, bili razgovori s vjerskim predstavnicima. U intervjuu iznosi svoje dojmove.
Godine 1961. papa Ivan XXIII. objavio je encikliku Mater et Magistra (Majka i Učiteljica), podnaslovljenu „O kršćanstvu i socijalnom napretku”. Bila je to sedamdeseta obljetnica enciklike Rerum novarum pape Lava XIII., ali i hrabar korak naprijed – ‘Papa Dobri’ nije samo ponavljao prošlost, nego je pokušao objasniti nove društvene promjene poslijeratnog svijeta.
Kritika Donalda Trumpa na račun pape Lava XIV. i dalje izaziva burne reakcije. Teolog Massimo Faggioli u tom događaju vidi početak kraja Trumpove politike. Lav je, kaže, američkog predsjednika izvukao iz ravnoteže.
„Ako se ne prizna transcendentna istina, tada trijumfira sila vlasti, te svatko nastoji koristiti do kraja sredstva kojima raspolaže da bi nametnuo vlastiti interes ili vlastito mišljenje bez obzira na prava drugih.“ (CA, 44)
U svojim korizmenim razmatranjima u Vatikanu, propovjednik Papinskog doma Roberto Pasolini ponovno iščitava Knjigu Postanka kako bi rasvijetlio unutarnje mehanizme nasilja, u ovo vrijeme kada Bliski istok gori u plamenu.
„Ubrzani tehnološki razvoj koji ovdje razmatramo, a koji najviše pogoduje već onima s velikom moći, nalaže nam da skrenemo pogled prema najsiromašnijima. Ako taj razvoj, zajedno s pratećim ideologijama, nosi ozbiljne rizike – kao što je već istaknuto – ti će rizici biti još veći za najslabije i najranjivije, odnosno za one koji su marginalizirani jer nisu korisni interesima moćnijih.“ – Quo vadis, humanitas (§164)