Otkad smo, enciklikom Pacem in terris, formalno prihvatili da je javna uloga žene za Crkvu “znak vremena”, iz kojeg Crkva može i mora učiti, čitavo proučavanje prošlosti nikada ne može nadomijestiti novost ovog novog stanja, započetog u devetnaestom stoljeću i uspostavljanog desetljećima barem u znatnom dijelu svijeta.
“Hraniti gladnog, prihvatiti stranca, posjetiti bolesnog – geste su uzvraćanja i, prema tome, djela pravde, ali za Isusa su to i istinske geste pobožnosti. Tko ih čini, kao da je častio i štovao samog Boga”.
Važne poruke kaldejskog i maronitskskog patrijarhata kršćane stavljaju u središte epohalnih događaja koji se odvijaju u ove dvije zemlje, u potpunosti u skladu s Deklaracijom iz Abu Dhabija i protiv svake vrste nasilja. U studenom prvi Kongres arapskih kršćana
Papa: “Prije svega to se dogodilo u Rimu i kao biskup ove biskupije tražim oprost od osoba koji su uvrijeđene ovom gestom”
Više od 2300 akademskih djelatnika iz cijelog svijeta potpisali su izjavu solidarnosti s narodom Čilea koji se ovih dana bori za socijalna prava zbog konstantnih povećavanja razlika između enormno bogate manjine i sve siromašnije većine stanovništva.
“Ne budite srca tvrda, morate omekšati svoje srce. Ovo je Isusov poziv. On nas poziva da živimo zajedno. Vjerujemo u jednog Boga. Moramo ostati ujedinjeni.”
Tužna epizoda krađe i uništavanja amazonskih simbola
“Glede smještaja, hrane i prijevoznih sredstava, pokušat ćemo živjeti u skladu s uobičajenim načinom života stanovništva”, a “financijsko upravljanje u našoj biskupiji povjerit ćemo povjerenstvu sposobnih vjernika laika”, “izbjegavajući time ono što bi mogle biti naše privilegije”, ”bit ćemo otvoreni za sve, bez obzira na njihovu religiju”
Crkva je instrument jedinstva, ona nije politička stranka, ona želi potaknuti na razmišljanje, pronaći ciljeve za ljudsku obitelj i dati orijentaciju. Podsvjestimo si to kao svoju misiju
Neravnoteža je preočita da bismo ostali ravnodušni. Hrana prestaje biti sredstvo za preživljavanje te postaje sredstvo osobnog uništenja