Ovaj tekst razmatra neraskidivu sponu između kršćanske vjere, društvene odgovornosti i socijalnog nauka Katoličke crkve. Cilj mu nije politička promidžba niti ideološko svrstavanje, već želja da kroz teološku i društvenu prizmu pokaže kako Evanđelje neodgodivo poziva kršćane na aktivnu brigu za siromašne, marginalizirane i sve one čije je ljudsko dostojanstvo ugroženo.
Tomina metoda – najprije izlaganje argumenata za i protiv, a tek potom donošenje zaključka – ostaje uzor kritičkog mišljenja. Njegova sposobnost povezivanja filozofije, teologije, morala i društva pokazuje kako se složeni problemi mogu promatrati cjelovito i uravnoteženo.
Antonio Spadaro: Rođenje Isusa Krista zbilo se ovako…“, započinje Matej (1,18–24). Ali ne, nije onako kako bismo očekivali: pripovijest ne počinje radošću rođenja, nego krizom. Prije djeteta, prije svjetla, prije pjesme, stoji duboko ranjeni čovjek. Josip otkriva da je Marija trudna. A on nije otac. Sve se događa upravo ondje, u slijepoj ulici gdje se jedna obećavajuća priča raspada. Evanđelje ne uljepšava prizor: nema u njemu ničega uzornog, ničega svijetlog. Josip je opisan kao „pravedan“. No pravednost ovdje nije apstraktna vrlina.
Svetac s mrljom? Zbirka čuda Carla Acutisa sadrži sporne priče. Zašto liturgičar Marco Benini unatoč tome podržava kanonizaciju „internetskog apostola“.
Jedan je Bog stvorio svijet, Stari zavjet dio je kršćanske Biblije, a četiri evanđelja jednako su sveta: ono što danas zvuči kao temeljno znanje nipošto nije odlučeno u drugom stoljeću. Činjenica da su ti kršćanski temeljni sadržaji prevladali nije samo zasluga Ireneja iz Lyona (oko 140.-200.).
Danas bi se cijele televizijske serije mogle puniti crkvenopolitičkim zaoštravanjima u Ćirilovo doba (oko 380.-444.).
Pučka pobožnost kasnog 19. stoljeća preobrazila je Alojzija iz Gonzage (1568.-1591.) u nježnog, nevinog mladića, premda se kaže da je u početku imao grub izgled i prgav karakter.
Govori se da je Vid (umro oko 304.) učinio toliko čuda da su ona postala njegova vlastita propast. Mladi Sicilijanac vjerojatno je podnio mučeništvo u progonu kršćana pod carem Dioklecijanom početkom 4. stoljeća.
„Apostol Nijemaca” nije bio briljantan teolog, ali je bio karizmatični glasnik vjere s ogromnim organizacijskim talentom.
Obvezni dan sjećanja za afričke svjedoke vjere – to je još uvijek rijetkost u kalendaru svetaca. 3. lipnja se, međutim, Crkva diljem svijeta sjeća Karla Lwange i njegovih drugova.