Gdje god se vrši vlast, vreba opasnost od njezine zloporabe, pa i u religijskom kontekstu. U Freiburgu je objavljena knjiga „Toksične zajednice. Prepoznati, spriječiti i liječiti duhovničko i emocionalno zlostavljanje“. Riječ je o studiji koja se bavi nasrtajima u duhovnom području. Donosimo kratki pregled knjige.
Annika Schmitz
Jasni odgovori i na najteža pitanja, koliko god bilo teško, svijet iscrtan kristalno jasno, crno na bijelo: riječ je o novim duhovnim zajednicama u okrilju ili na rubu Katoličke crkve. Opasnostima koje proizlaze iz ovakvih skupina bavila se terapeutkinja i životna savjetnica Stephanie Butenkemper u knjizi naslovljenoj Toksične zajednice (Toxische Gemeinschaften. Geistlichen und emotionalen Missbrauch erkennen, verhindern und heilen, Herder-Verlag, Freiburg, 2023).
Izraz „toksično“ koji se ranije koristio u medicini i biologiji postao je kolokvijalan kao riječ za opasno i štetno ponašanje. Ali što nove duhovne zajednice, koje neki njemački biskupi gledaju kritički, dok im se drugi dodvaravaju, čini opasnim mjestima?
Stephanie, i sama bivša članica jedne od tih zajednice, razgovarala je s još osam bivših članova te na temelju toga iznosi kriterije za pojavu koja se naziva tzv. duhovničko ili duhovno zlostavljanje. Prema Stephanie, riječ je o emocionalnoj zloporabi moći u vjerskom kontekstu, koja često, ali ne uvijek, priprema teren za kasnije seksualne napade. Počinitelji manipuliraju žrtvama prema svom nahođenju. Posljedice mogu biti slomljena religioznost, duševne bolesti, emocionalni i socijalni problemi.
Fenomen nipošto nije nov ili ograničen na nove duhovne zajednice, objašnjava autorica, koja je članica radne skupine „Duhovno zlostavljanje“ („Spiritueller Missbrauch“) u biskupiji Dresden-Meißen. Međutim, te su zajednice posebno ranjive, jer su izgrađene na strukturama sličnim sektama.
Na taj način nove duhovne zajednice prelaze granice privatne sfere te se upliću u sva područja života. U isto vrijeme kontroliraju svoje članove, njihovu društvenu okolinu i naposljetku također njihovo razmišljanje i ponašanje. Zajednica i njezine vođe idealizirani su jer se za njih kaže da imaju poseban nalog od Boga i stoga se ne smiju dovoditi u pitanje. Istovremeno, pojedini član biva obezvrijeđen te mora naučiti da se vlastite želje i potrebe ne računaju.
„Zajednica daje ponudu da za svoje članove postane svojevrsna obiteljska zamjena“, kaže Stephanie. Ona to vidi kao okosnicu zlostavljanja. Osobito tu potporu nalaze mlađi ljudi koji traže Boga i stabilnost, koji su imali teška iskustva u obitelji. Prema autorici, velika privlačnost koju su razvile zajednice usporediva je s osjećajem zaljubljenosti. Kad jednom uđu, mnogima je gotovo nemoguće izaći.
To se događa zato što vodstvo kontrolira – namjerno ili ne – svijest svojih članova, onako kako je to inače poznato iz sekti i autoritarnih režima. Korak po korak stvarali su „policiju za mišljenje“, razvijali sustave međusobne kontrole, prenosili da se vlastite potrebe trebaju podrediti općoj slici – primjerice preobraćenju svijeta – stvarali vlastiti jezik, dijelili okolinu na dobru i lošu, stvarali osjećaj krivnje i prisiljavali ih na to da unutarnje djelovanje otkrivaju u velikoj grupi.
Svakome tko želi izaći prijeti veliki strah od gubitka jer zajednica kontrolira sva područja života.
„Cilj je transformirati karakter i identitet osobe“, piše autorica. Sve se to temelji na Bogu i jedinom ispravnom tumačenju njegove poruke. U konačnici, ovo stvara skupinu koja je udaljena od društva te čak misli da zna koji život ima pravo postojati u Božjim očima, a koji ne. Svakome tko želi izaći prijeti veliki strah od gubitka jer zajednica kontrolira sva područja života.
Ovo nisu izolirane pojave. Butenkemper se poziva na zajednice poput Totus Tuus (vidi ovdje) i Integrirane zajednice (vidi ovdje), koje su biskupi raspustili nakon optužbi. Ona također podsjeća na utemeljitelja Kristovih legionara, Marcial Maciel Degollada (vidi ovdje) (1920.-2008.), jednog od najmračnijih likova novije crkvene povijesti. Oko njega se razvio kult ličnosti bez premca, a pritom je godinama zlostavljao desetke ljudi.
No autorica upozorava i na stavljanje zajednica i njihovih vođa pod opću sumnju te ukazuje na pozitivne strane vjerskih zajednica. Ona pokazuje da se emocionalna zloporaba moći može dogoditi gotovo bilo gdje, primjerice u klimatskom pokretu. Istovremeno potiče Katoličku crkvu da se više bavi tim fenomenom te nudi prijedloge kako mogu izgledati koncepti prevencije te potpore u napuštanju takvih zajednica (kna; fratellanza.net).