Kritiziraju papu Franju i kurs koji Crkva zauzima pod njegovim vodstvom: natražnjački katolički mediji, uglavnom iz SAD-a, nude platformu oštrim kritičarima Pape – i time pokušavaju diktirati smjer Crkve.
Mario Trifunović
Natražnjački i dobro povezani internetski portali, tradicionalistički blogovi i pojedine ličnosti kritične prema Papi sa snažnom prisutnošću na društvenim mrežama. Tako bi se ukratko mogao opisati glasni dio katoličke medijske scene u Sjedinjenim Američkim Državama. S obzirom na prvu etapu svjetske Sinode u Rimu i dokument o blagoslovima „Fiducia supplicans“ objavljen u prosincu, koji između ostalog omogućuje blagoslov homoseksualnih i ponovno vjenčanih parova pod određenim okolnostima, postalo je jasno koliki je utjecaj medija i tradicionalističkih blogova kritičara Pape i kakav pritisak vrše u Crkvi.
Jedan primjer: U studenom je teksaški biskup Joseph Strickland, kojeg je papa Franjo smijenio, u internetskoj emisiji na mrežnom portalu „Lifesitenews“ optužio Vatikan za širenje raskolničkih ideja i prozvao prefekta Dikasterija za nauk vjere, kardinala Victora Manuela Fernandeza, tražeći da dadne ostavku. Svojom prisutnošću na platformi „X“ (bivši Twitter), gdje ima više od sto tisuća pratitelja, bivši biskup Tylera redovito komentira aktualna pitanja crkvene politike. Nije žestoko kritizirao samo deklaraciju „Fiducia supplicans“ pozvavši biskupe i vjernike da se suprotstave Vatikanu i blagoslovima, nego je i svjetsku Sinodu opisao kao „zlu i lažnu poruku“ te ustvrdio, među ostalim, da ona „ne živi u skladu s istinom“.
Prema kanadskom internetskom portalu „Lifesitenews“, ovo nipošto nije izoliran slučaj. Izvorno osnovana kao platforma protiv pobačaja, još uvijek ima dobre veze s biskupima protivnicima Pape i dobro je umrežena u SAD-u. Ova platforma značajno oblikuje diskurs desničarske kritike prema Papi, koja je ponekad potkrijepljena tek teorijama zavjere bivšeg papinskog nuncija u SAD-u i nadbiskupa Carla Marije Viganoa. Osim smijenjenog Stricklanda, ovaj internetski portal iskoristio je i bivši prefekt Kongregacije za nauk vjere, njemački kardinal Gerhard Ludwig Müller, koji je oštro kritizirao niz tema iz diskursa univerzalne Crkve. Među njima su bili skupština Sinode održana prošle jeseni, Njemački sinodalni put i izjava o blagoslovima Dikasterija za nauk vjere.
Umirovljeni kurijalni kardinal izazvao je buru s nekoliko izjava kada (u intervjuu koji je odmah nakon objave povučen bez komentara) Papu nije optužio za „formalni“ čin krivovjerja, ali je ipak izrekao oštre kritike na Papin račun. Franjo je, prema njemu, širio razne hereze u suradnji sa svojim sunarodnjakom Fernandezom. Müller je kritizirao sudjelovanje laika na Sinodi koja je, po njegovom mišljenju, trebala biti rezervirana samo za biskupe. Također je usporedio donošenje odluka u njemačkom Sinodalnom putu s nacističkim Zakonom o ovlastima (1933.), a nedavno je vatikanski dokument o blagoslovima „Fiducia supplicans“ opisao kao „blasfemiju“.
Govor mržnje u ime Gospodnje
Nije puno drugačija retorika ni u „Church Militant“, koji je prije nekoliko mjeseci dospio na naslovnice zbog svog osnivača, a promatrači ga klasificiraju kao homofobnog, mizoginog, islamofobnog i antiliberalnog. Michael Voris, bivši voditelj kontroverznog medija, podnio je ostavku krajem studenog jer je prekršio etičku klauzulu vlastite organizacije. Nekoliko zaposlenika požalilo se na njegov način upravljanja tvrtkom – no o pravom razlogu nije objavljeno ništa konkretnije, a problemi su nastali mnogo prije Vorisove službene ostavke. Otkrila je to bivša novinarka u osmominutnom videu na „X-u“ u kojem je izvijestila kako su s vremenom zaposlenici svog šefa i osnivača viđali sve rjeđe ili nikako u uredu. Između ostalog, govorilo se o promjeni osobnosti, rekla je bivša novinarka.
Church Militant je više nego kritičan prema papi Franji i pruža platformu za ekstremističke glasove kao što je desničarski autor i govornik Milo Yiannopoulos, koji je dao omalovažavajuće komentare o muslimanima, LGBTQ zajednici i studentima iz manjinskih skupina. Između ostalog, na stranici se nalaze negatori klimatske krize i oštri kritičari nastojanja integracije queer katolika. Svoje mjesto na platformi našli su i istaknuti crkveni predstavnici poput Stricklanda, gdje su ga uglavnom štitili Voris i njegov medij. Ne samo Stricklandova smjena, nego i geste dobrodošlice prema LGBTQ vjernicima i njegov trenutni smjer crkvene politike opetovano su papu Franju dovodili u vidokrug „Church Militant“-a. No nije tek poglavar Crkve, već su i američki biskupi više puta optuživani za promicanje trgovine ljudima zbog svoje predanosti poštivanja migranata na američko-meksičkoj granici.
Voris je 2006. osnovao „St Michaels Media“, a 2008. “Church Militant“ s ciljem borbe protiv teške erozije katoličke vjere, posebice poticanjem mržnje prema LGBTQ zajednici i širenjem glasina bez dokaza o seksualnosti svećenika i biskupa. Kako piše Mike Lewis s katoličkog bloga „Where Peter is“, Voris je tamnoputog biskupa koji je bio Lewisov prijatelj nazvao „afričkom kraljicom“. Također je potaknuo svoje čitatelje i slušatelje da osude američkog isusovca Jamesa Martina. I sam je Voris pridonio da su neka Martinova predavanja otkazana i da su neki biskupi počeli sumnjati.
Tradicionalistički blogovi i navodne kampanje
Nepovjerenje je ključna riječ za razumijevanje zašto tradicionalističke rubne blogove ne treba podcjenjivati. Svježi primjer je nekadašnja knjiga o orgazmima današnjeg prefekta Dikasterija za nauk vjere, koju je nedavno tradicionalistički blog „Messa in Latino” doveo u središte pozornosti s ciljem izazivanja bure u cijelom svijetu. Promatrači su pretpostavili da se vodi kampanja protiv Fernandeza jer se iz tradicionalističkih krugova kritičnih prema Papi putem mreže „X“ doznalo da je knjižica, koja je objavljena prije nekoliko desetljeća, poslana u digitalnom obliku na adrese dosta utjecajnih svećenika i laika, posebno iz SAD-a.
„Skandal” je razbjesnio dosta ljudi. Djelo koje je Fernandez napisao dok je još bio dušobrižnik za bračne parove, izazvalo je pomutnju u cijelom svijetu među konzervativcima i progresivcima. Čini se da je okidač, prema promatračima, bio dokument „Fiducia supplicans“ o blagoslovu homoseksualnih parova, koji je navodno trebao natjerati Prefekta na ostavku ili ga optužiti za nesposobnost usred napete rasprave o blagoslovima homoseksualnih i ponovno vjenčanih parova.
Katolička televizijska mreža EWTN također je preuzela diskurs o knjizi u emisiji „World Over“ s voditeljem Raymondom Arroyom, pri čemu je jedan od gostiju knjigu nazvao „smećem” i „pornografskom” te optužio Fernandeza da nije u skladu s crkvenim moralnim naukom. Međutim, sam Fernandez istaknuo je kako je nedugo nakon objavljivanja knjige prestala izlaziti i da nije pristao na novo izdanje. Prema njegovim riječima, danas svakako ne bi napisao takvu knjigu. Promatrači su također tvrdili da je Fernandez kritiziran zbog rasprave o duhovnosti i senzualnosti, ali ne i Ivan Pavao II., koji se na sličan način bavio istom temom i relativno otvoreno pisao o orgazmima. Međutim, poljskom papi konzervativni krugovi nisu zamjerali tu otvorenost.
Ostaje za vidjeti daljnji razvoj događaja u katoličkom medijskom krajoliku, posebice u SAD-u. U svakom slučaju, prije dvije godine Vatikan je djelomično prekorio katoličku televizijsku mrežu EWTN i pozvao na jedinstvo s Papom. Kardinal državni tajnik Pietro Parolin kritizirao je tada da portali poput EWTN-a i njegovih ogranaka moraju stvarati veze i dijalog te izbjegavati sukobe. Ako Vatikan zamjera konzervativnim medijima poput EWTN-a, postavlja se pitanje kako se onda treba odnositi prema natražnjačkim i antipapinskim portalima (katholisch.de; fratellanza.net).