Kardinali izbornici pape Franje trebali bi uzeti vremena za izbor pape
Thomas Reese
Nitko ne voli razmišljati o starenju i smrti, ali oboje je neizbježan dio života, za one koje volimo i za nas same. To se posebno odnosi na svjetske lidere, što je dovelo do rasprava o tome jesu li predsjednik Joe Biden, 80-godišnjak, i pretpostavljeni republikanski protukandidat Donald Trump, 77-godišnjak, prestari da budu predsjednici. Ako budu izabrani sljedeće godine, na kraju predsjedničkog mandata imali bi 84, odnosno 81 godinu.
U međuvremenu, papa Franjo, koji ima već 86 godina, 17. prosinca će napuniti 87. Srećom po njega, ne mora prolaziti kroz brutalne fizičke terete predizborne kampanje, ali je tijekom svog nedavnog putovanja u Mongoliju priznao da će morati ograničiti svoja putovanja u budućnosti. S druge strane, on ne pokazuje naznake mentalnog usporavanja. On nastavlja s lakoćom držati govore i komunicirati s ljudima.
Vidjeti Papu u invalidskim kolicima je uznemirujuće, no valja se sjetiti da je Franklin Delano Roosevelt vodio zemlju kroz Veliku depresiju i Drugi svjetski rat iz invalidskih kolica i sa štakama.
Ipak, ni sam Papa nije slijep glede onog što je neizbježno. Za sljedeću konklavu priprema se imenovanjem kardinala koji će izabrati njegova nasljednika. Svojim sljedećim konzistorijem 30. rujna imenovat će ukupno 99, ili 72%, od 137 kardinala mlađih od 80 godina, kojima je dopušteno glasovati u papinskoj konklavi.
Franjo je prekinuo tradiciju u tim imenovanjima ignorirajući nadbiskupe koji zauzimaju sjedišta koja su tradicionalno imala kardinale – među njima Milano, Venecija i Los Angeles – i umjesto toga imenovao kardinalima biskupe iz manje poznatih biskupija diljem svijeta, poput onih iz Mongolije, Sudana i San Diega.
U imenovanju kardinala Franjo je tražio biskupe koji su pastoralni te bliski siromašnima i marginaliziranima. Ti su ljudi čvrsto predani socijalnom učenju Crkve, a da pritom nisu neophodno liberalni u gorućim pitanjima koja zabrinjavaju progresivne katolike na Zapadu.
Zbog ovih izbora, Franjo je dramatično promijenio geografski raspored izbornog kolegija. Na konklavi 2013. na kojoj je izabran, 24% kardinala izbornika bili su Talijani. Nakon rujanskog konzistorija, samo 11% će biti Talijani, najniži postotak ikada, isti postotak kao kombinirani američki i kanadski kontingent.
Isto tako, europski udio birača smanjen je s 52 posto na posljednjoj konklavi na 39 posto, što je najniži postotak ikada.
Pobjednici za pape Franje bili su Azija, čija je zastupljenost u konzistoriju porasla na 17% s 9%, i Afrika, na 14% s 9%. Sve zajedno, globalni jug sada će imati polovicu izbornika. Iznenađujuće, postotak kardinala izbornika u Latinskoj Americi ostao je gotovo isti. Za razliku od pape Ivana Pavla II., koji je bio naklonjen istočnoj Europi, Franjo, Argentinac, nije favorizirao svoj dio svijeta kada je birao kardinale.
Sada kada će Franjini birači kontrolirati najmanje 72% sljedeće konklave, mnogi pretpostavljaju da će glasati za kontinuitet i izabrati nekoga poput Franje. To se svakako dogodilo nakon smrti Ivana Pavla izborom pape Benedikta XVI.
Ali ima i drugih konklava koje su donijele iznenađenja: na primjer, izbori Franje, Ivana Pavla i pape Ivana XXIII.
Jedan od nedostataka Franjinih raznolikih i raspršenih kardinala izbornika je to što se mnogi od njih međusobno ne poznaju, kao što je poznavala većina kardinala kada su bili većinom Talijani ili Europljani. Osobito pod Ivanom Pavlom, kardinali su se međusobno upoznavali putem niza posebnih konzistorija koje je taj papa sazivao radi savjetovanja o određenim temama. Franjo to nije činio, već se radije oslanjao na savjet biskupske Sinode.
Neki kardinali upoznaju druge kardinale i kroz putovanja. Karol Wojtyła, prije nego što je postao Ivan Pavao II., posjećivao je poljsku dijasporu diljem svijeta. Kardinali s globalnog juga također putuju u bogatije zemlje moleći za novac za potporu svojim Crkvama. Međutim, rijetko posjećuju jedni druge izričito radi razgovora o crkvenoj politici.
Kurijski kardinali su ti koji najbolje poznaju druge kardinale, budući da svaki kardinal dolazi u Rim na susret s Papom i kurijalnim službenicima. Kao rezultat toga, kada dođe vrijeme za konklavu, kardinali izbornici će se obratiti kardinalima Rimske kurije za informacije o papinskim kandidatima. Kurijalni kardinali imali su ogroman utjecaj na svakoj konklavi.
Kardinali se također obraćaju medijima za informacije, što bi moglo biti opasno s ideološki podijeljenim medijskim krajolikom. Postoje čak i glasine da konzervativne skupine provode oporbena istraživanja o kardinalima koji im se ne sviđaju. Pratite samo priče o tome kako je kardinal loš menadžer, nesofisticiran u teologiji, loš u suočavanju sa seksualnim zlostavljanjem ili čak upitnog morala.
Kao i na svakim izborima, kardinali birači morat će prodrijeti kroz buku i procijeniti kome mogu vjerovati.
Svaki izbornik također će se zapitati kako će budući papa biti primljen u njegovoj zemlji ako bude izabran. Kardinali s globalnog sjevera žele nekoga tko se dobro nosio sa seksualnim zlostavljanjem, tko je ekumenski nastrojen i nije rekao ništa glupo o ženama ili Židovima. Ne žele nekoga tko će im zagorčati život.
Kardinali s globalnog juga žele nekoga tko je zabrinut zbog vjerskih sloboda, migranata, gladi, neokolonijalizma i negativnog utjecaja globalizacije. Oni ne žele papu koji se brine samo za Crkvu u bogatim zemljama.
I što je najvažnije, svaki se izbornik pita kako će njemu biti ako taj netko postane papa? Hoće li me poslušati? Govori li on mojim jezikom?
Budući da se kardinali međusobno slabo poznaju, postoji opasnost da ih sustav konklava prisili na prebrzu odluku. Pravila konklave, s do četiri glasovanja dnevno, vrše pritisak na kardinale da izaberu papu što je prije moguće. Ta su pravila reakcija na duge međuvladavine u 13. stoljeću, od kojih je jedna trajala tri i pol godine. To je dovelo do sustava u kojem su kardinali, nakon što počnu glasovati, zatvoreni u konklavu dok ne završe svoj posao.
Postoji i psihološki pritisak na kardinale da brzo obave svoj posao jer ih cijeli svijet gleda. Ne žele da ljudi misle da su podijeljeni i da se ne mogu dogovoriti tko bi trebao biti papa.
Posljednjih godina konklave su kratke. Posljednja konklava koja je trajala više od pet dana bila je 1831. godine; trajala je 54 dana.
S obzirom na to da se sadašnji kardinali izbornici slabo poznaju, potrebno je promijeniti odnos prema kratkim konklavama. Bolje je uzeti par tjedana da se izabere papa nego prebrzo glasati s nedovoljno znanja. Crkva može preživjeti nekoliko tjedana bez pape sve dok se na kraju odabere najbolji mogući kandidat (ncronline.org; fratellanza.net).