Ayuso Guixot: “Nova paradigma koju nudi Dokument o ljudskom bratstvu je ta da se ljudsko bratstvo temelji na vezi koja postoji između svih članova ljudske obitelji. To je univerzalni poziv otvoren različitim kulturama i religijskim tradicijama da zajedno sudjeluju u izgradnji budućeg projekta mira. Značenje riječi ‘bratstvo’ dublje je, jer to nije samo bratstvo, već intimno sjedinjenje čovječanstva za dobro svih”
“Život postoji tamo gdje postoji povezanost, zajedništvo, bratstvo i taj je život jači od smrti kad se temelji na istinskim odnosima i vezama vjernosti. Naprotiv, nema života tamo gdje postoji umišljenost da je dosta pripadati samom sebi i živjeti kao otok: u tim stavovima prevladava smrt. To je egoizam. Ako živim samo za sebe, u svome srcu sijem smrt” – rekao je Rimski biskup.
‘Sinodalni put’ biskupa i vjernica/ka laika započinje na Prvu nedjelju Adventa radom na četiri teme: zloporaba moći, seksualni moral, celibat i žene u Crkvi. Ovakva ravnopravna suradnja biskupske konferencije i vjernica/ka laika za nas će još uvijek ostati samo san
Pontifex: “Edukacija općenito, a osobito na sveučilištima, nije samo punjenje glave pojmovima. Potrebna su tri jezika. Potrebno je da se u igru uključe različiti jezici: jezik uma, jezik srca i jezik ruku, tako da čovjek misli u skladu s onim što osjeća i čini; da osjeća u skladu s onim što misli i radi, da čini u skladu s onim što osjeća i misli”.
Benigna je aktivno uključena u život katoličke župe Sankt Bonifaz u Nürnbergu, gdje je 12 godina ministrantica. Uzevši u obzir mjesto na kojem se rodio Isus, može se reći da je više sličio ovoj djevojci nego djetetu s “s plavim uvojcima”. No to uopće nije važno, ali pokazuje primitivnost i needuciranost tzv. “apologeta” kršćanstva iz ove priče.
“Mogućnost posjedovanja osobnih iskaznica i prebivališta ponudit će im novo dostojanstvo i omogućit im izlazak iz stanja neregularnosti i iskorištavanja. Puno hvala Općini i svima koji su radili na tom planu”
Pontifex: “Kršćani s ovom osobnom iskaznicom žive u Božjim rukama, oni su žene i muškarci nade. Pomislimo na drugo čitanje: onu konačnu viziju gdje se sve ponovno čini, ponovno stvara, onu Domovinu u koju ćemo svi ići. Da bismo ušli tamo, ne trebaju nam čudne stvari, ne trebaju nam sofisticirani stavovi, samo moramo pokazati osobnu iskaznicu: ‘U redu je, samo naprijed’. Nada je u Nebu…”
Fra Ivan Šarčević: “Kod zrelijih vjernika to je dan i kada mole za sve pokojne, i za pripadnike drugih rasa, naroda i vjera, jer smo kao ljudi jedna obitelj, djeca jednoga Boga. Spomen je to na one mrtve, a takvih je puno, kojih se nema nitko spomenuti, za čije grobove ne znamo, koje su ljudska zloća, zločinački režimi i mračne ideologije ubili i sakrili od pravde i istine”
“2010. nisam mogao predvidjeti veličinu skandala zlostavljanja, a to je do nezamislive mjere uništilo vjerodostojnost Crkve, tako da sam uvjeren da trebamo razvijati moralnu teologiju i prevesti moralna pitanja u etiku odnosa”
Za ne pružiti ruku i ne pokazati milo srce uvijek se nađe neki “argument”. Zato su stranci gotovo uvijek bili neprihvaćeni, pa i od onih koji su mislili da vole Boga i da su vjernici.