Slijedio je strogo antimodernistički kurs: ponovno je uspostavio židovski geto u Rimu, stavio Talmud na popis zabranjenih knjiga i javno branio otmicu tajno krštenog židovskog djeteta Edgara Montane (o tome je talijanski redatelj Marco Bellocchio 2023. snimio igrani film Rapito koji je zabilježio značajan uspjeh u kinima).
Pokazati svojim sunarodnjacima „japanske crte“ Isusa – to je bio deklarirani cilj japanskog isusovca Pavla Mikija (oko 1565.-1597.).
Svetačka legenda o djevici mučenici Agati (oko 225.-250.) nudi toliko eksplicitnih scena da je malo vjerojatno da će filmska adaptacija njezina života biti prikazana na američkoj televiziji: prema predaji, Agata je bila bogata plemkinja izuzetne ljepote i živjela je u vrijeme progona kršćana u sicilijanskom gradu Catania.
Do danas se u mnogim zajednicama svake godine 3. veljače daje blagoslov nazvan po sv. Blažu ili Vlahu. Ono što jedni smatraju dragocjenim ritualom, drugi smatraju zastarjelom i upitnom tradicijom. Svetac koji mu je dao ime (umro oko 316.) ima iznenađujuće suvremene strane.
Sam „Apostol mladih“ nije imao lak početak u životu: kad je sin seoskog čovjeka Giovanni Melchiorre Bosco (1815.-1888.) imao samo dvije godine, umire mu otac. Majka ga je odgojila u velikom siromaštvu. Ivan Bosco je tek s devet godina naučio čitati i pisati. To ga je naučio njegov kapelan.
Kad su ga njegovi vlastiti rođaci oteli, nisu mogli ni zamisliti da će Toma (1225.-1274.) jednog dana ostati zapisan u povijesti kao najveći učenjak europskog srednjeg vijeka.
Mnogo prije razvojnih planova UN-a i međunarodnih konferencija, Angela Merici (1474.-1540.) vodila je kampanju za projekt koji mnogi i danas podcjenjuju: obrazovanje (djevojaka).
Svoj prvi nastup u crkvenoj godini Savao/Pavao imao je prije gotovo mjesec dana na spomendan mučenika Stjepana na čije je ubojstvo „pristao“ (Dj 8,1). Samo nekoliko tjedana kasnije, Crkva već slavi njegovo obraćenje.
Kad je Franjo Saleški (1567.-1622.), izdanak francuske plemićke obitelji, studirao u Parizu, nije samo Katolička crkva oko njega bila u dubokoj krizi.
Rad rimskog utemeljitelja reda Vinka Pallottija (1795.-1850.) započeo je malim stvarima: kao svećenik skidao je kapu ljudima koje je susretao i tražio s njima razgovor. U doba katoličke obnove to se smatralo malom revolucijom.