Tijekom 1970-ih biskupi u Čileu bili su izrazito socijalno predane osobe, a 80-ih su ih zamijenili [politički i socijalno] konzervativni biskupi s naglaskom na seksualni moral. “Desetljećima se čileansko katoličanstvo bavilo sakramentima i gotovo da nisu imali nikakve veze sa socijalnom stvarnošću. Stavljajući se ponovno na stranu siromašnih, Crkva može obnoviti svoju vjerodostojnost
Cupich: “Papa upozorava protiv onog [izvještavanja, pisanja, govorenja…] kakvog možemo naći i u ‘katoličkim’ medijima, blogovima i na internetu općenito.
Početkom studenog 2019. biskup Felix Gmür izdao je dekret kojim je dvjema župnim pastoralnim djelatnicama dao trajnu ovlast za podjelu sakramenta krštenja
“Ako mu možeš pomoći, pomozi, nemoj mu stavljati sol na ranu i to je sva filozofija”
Ako ste nastavnica/k ili profesor/ica, dovedite i svoje studente, jer Mile ima važnu lekciju, možda i najvažniju od svih…
“Život postoji tamo gdje postoji povezanost, zajedništvo, bratstvo i taj je život jači od smrti kad se temelji na istinskim odnosima i vezama vjernosti. Naprotiv, nema života tamo gdje postoji umišljenost da je dosta pripadati samom sebi i živjeti kao otok: u tim stavovima prevladava smrt. To je egoizam. Ako živim samo za sebe, u svome srcu sijem smrt” – rekao je Rimski biskup.
Sinoda je, podsjećaju austrijski biskupi, pozvala na mogućnost uvođenja nove službe (ministerija) ’voditeljice zajednice’, a od Pape je, također, zatraženo da preispita mogućnost otvaranja đakonata i za žene. Austrijski biskupi pozdravljaju i podržavaju i ove prijedloge, stoji u priopćenju na kraju zasjedanja BK
Ono što je papa Franjo nekoliko puta isticao postalo je službeno: Glede pristupa sakramentima za rastavljene i ponovno vjenčane osobe vrijedi srednji put da je u pojedinim slučajevima moguć pristup sakramentima Pomirenja i Euharistije.
Pontifex: “Kršćani s ovom osobnom iskaznicom žive u Božjim rukama, oni su žene i muškarci nade. Pomislimo na drugo čitanje: onu konačnu viziju gdje se sve ponovno čini, ponovno stvara, onu Domovinu u koju ćemo svi ići. Da bismo ušli tamo, ne trebaju nam čudne stvari, ne trebaju nam sofisticirani stavovi, samo moramo pokazati osobnu iskaznicu: ‘U redu je, samo naprijed’. Nada je u Nebu…”
Za ne pružiti ruku i ne pokazati milo srce uvijek se nađe neki “argument”. Zato su stranci gotovo uvijek bili neprihvaćeni, pa i od onih koji su mislili da vole Boga i da su vjernici.
Kardinal Cláudio Hummes, O.F.M.: “Imamo trajne đakone, no oni moraju proći vrijeme kušnje i razlučivanja. To traje najmanje 4-5 godina, nakon čega će se među tim đakonima utvrditi oni za koje smatramo da su najprikladniji za svećenike. Dakle, pravit će se izbor. To je vrlo razborit put i ispravno je njime hoditi”