Dopisnik britanskog katoličkog lista The Tablet iz Rima Christopher Lamb razgovarao je s predsjednikom Papinske akademije za život nadbiskupom Vincenzom Pagliom, koji nastoji spajati i osvježiti pristup Crkve etičkim pitanjima.
Papa Franjo: Metoda obrane vjere više ne funkcionira, to je anakrona metoda. Imati vjeru, imati milost vjerovati u Isusa Krista znači biti na putu. I da onaj drugi shvati da si na putu, da nemaš sve odgovore na sva pitanja. Postojalo je vrijeme kada je teologija obrane bila moderna i postojale su knjige s pitanjima za obranu.
Jesu li katolici dužni uvijek braniti Crkvu, ma što ona učinila?
U medijima se danas lakše trpi neistina nego dosada. Posljedica toga je potiskivanje ozbiljnih tema, pogotovo onih egzistencijalne prirode.
Socijalizam je uvijek imao kritički, ako ne i neprijateljski pogled na religiju. Karl Marx je postavio temelje za to. Ali njegov pogled na religiju bio je daleko složeniji od crno-bijelog razmišljanja.
Dva fundamentalizma (ateistički i kreacionistički), premda stvoreni kao međusobni antipodi, zapravo su se toliko približili da je to s teološkog aspekta osobito zanimljiv fenomen.
Njemački Vrhovni sud danas je presudio da srednjovjekovna skulptura s uvredljivim antisemitskim obilježjima može ostati na pročelju crkve u gradu Wittenbergu, pri čemu je odbačena žalba ulagatelja tužbe židovskog porijekla, koji godinama tvrdi da ona vrijeđa sve Židove.
Što je s ostavkom kardinala Rainera Maria Woelkija? Franjo je to sada komentirao u intervjuu te je također spomenuo moguću novu vizitaciju u nadbiskupiji Köln. Papa je govorio i o Sinodalnom putu i „restaurtorima“ u Crkvi.
Može li se odgovoriti na pitanja o tome što je bilo prije Boga i što je Bog radio prije nego što je stvorio svijet? Ne upućuju li upravo ta pitanja na zaključak o apsurdnosti ideje o postojanju Boga?
Albert Einstein je često spominjao činjenicu postojanja Boga, no izrazio je svoje protivljenje ne samo spram primitivne “religije straha”, već i spram svake “moralne religije”, kakva se nalazi u Starom i Novom zavjetu. Zalagao se za “kozmičku religioznost”, kojoj “ne odgovara nikakav antropomorfni pojam Boga” (Religija i znanost, 1930.). Nagovještaje takve religioznosti nalazi u ponekim Davidovim Psalmima, te, pozivajući se na Schopenhauera, u budizmu.