Iako su pioniri potrage za povijesnim Isusom često i pretjerivali sa svojim zaključcima, ipak je u konačnici većina njih ostala pri tome da Isusova poruka ima trajnu vrijednost te da je Isus i dalje središnja figura povijesti.
Zanimljivi popis bez ažuriranja donosimo i pred svjetsko prvenstvo 2022. u Kataru.
Tijekom povijesti se, sve do prosvjetiteljstva, u kršćanskom svijetu općenito smatralo kako je sam Bog autor svetopisamskih tekstova, dok su ljudski pisci bili tek pasivni instrumenti kojima se Bog poslužio.
Na Koncilu su konačno skupljeni plodovi neumornoga rada mnogih biblijskih znanstvenika. “A budući da je Bog u Svetom pismu govorio po ljudima na ljudski način, to tumačitelj Svetoga pisma, da bi proniknuo ono što nam je Bog htio priopćiti, mora pažljivo istraživati što su hagiografi stvarno htjeli reći i što je Bog odlučio njihovim riječima otkriti” (DV 12).
Jesu li katolici dužni uvijek braniti Crkvu, ma što ona učinila?
U medijima se danas lakše trpi neistina nego dosada. Posljedica toga je potiskivanje ozbiljnih tema, pogotovo onih egzistencijalne prirode.
Zašto kršćani pridaju ikakvu važnost Starom zavjetu u kojem se Bog prikazuje kao ljubomoran, zlovoljan i osvetljiv? Nisu li Boga puno objektivnije, logičnije i bliže suvremenom čovjeku prikazali starogrčki filozofi? Zašto se onda židovski tekstovi smatraju nadahnutima, a grčki ne?
Treba li psihologija istisnuti religiju?
Možemo li opravdano prigovoriti zbog činjenice da Isus u Bibliji nigdje ne govori o potrebi ukidanja robovlasništva, koje je bilo razvijeno u doba Rimskog Carstva?
VIDEO Nažalost, teza o povezanosti grijeha i trpljenja u 20. se stoljeću ponovno snažno afirmirala u pentekostalnom pokretu, a takve je teološke nesuvislosti preuzeo i dio katoličkog karizmatskog pokreta.