Pogled na svjetonazor Drugog vatikanskog koncila
Tradicija je važna, ali mora biti živa i ostavljati vjernike otvorenima za nadahnuće Duha. Ne smije tretirati kao mrtvo slovo u kojem se izraz vjere smatra nepromjenjivim.
Tradicija je važna, ali mora biti živa i ostavljati vjernike otvorenima za nadahnuće Duha. Ne smije tretirati kao mrtvo slovo u kojem se izraz vjere smatra nepromjenjivim.
„ […] Eshatološka nada ne umanjuje važnost zemaljskih obveza, naprotiv, daje im nove pobude za njihovo ostvarenje …“ (Drugi vatikanski Koncil, „Gaudium et spes“)
Najveće zapovijedi nisu slavljenje latinske mise ili tradicionalističke supkulture, već ljubav prema Bogu i bližnjemu, na što ukazuje evanđelist Matej. Na tom području Crkva danas gubi vjerodostojnost, što kritičari pape Franje često zanemaruju ili prešućuju.
Čovječanstvo se nalazi u razdoblju tzv. post-istine u kojem skeptični, relativistički i ravnodušni stavovi prema istini sve više dominiraju intelektualnim, javnim i društvenim životom stvarajući stanje u kojem ništa nije istinito i sve je moguće.
„Zbroj naše dobi sedamdeset je godina,
ako smo snažni, i osamdeset;
a većina od njih muka je i ništavnost;
jer prolaze brzo, i mi letimo odavle.“
(Ps, 90:10)
Zašto je uopće potrebno isticati žalostan slučaj Viganòa? Zbog velike nanesene štete katoličkoj vjeri, te zbog nereagiranja nekih biskupa i vjernika na Viganòvo ponašanje.
U sportu se mogu pronaći svi aspekti stvarnosti: estetski, tehnički, komercijalni, politički, medicinski, pravni, pa čak i religijski. Neki primjeri iz svijeta, uključujući i Hrvatsku, pokazuju da je sport na neki način postao moderna religija.
Krešimir Cerovac: Nedavni slučaj „Varteks“, u kojem su se zaposleni našli u egzistencijalno vrlo neizvjesnoj situaciji, sličan je nekim prethodnim slučajevima, kao što su Kamensko, Jadrankamen, Bilokalnik, Uljanik, Agrokor. Ovaj slučaj ukazuje na nedorečenosti hrvatskog Zakona o radu, koji nedovoljno štiti ljudsko dostojanstvo gledano s motrišta Socijalnog nauka Crkve.
„Razvoj mora uključivati i duhovni rast, a ne samo materijalni, jer je čovjek „dušom i tijelom jedan.“ […] Nema globalnog razvoja sveopćeg zajedničkog dobra bez duhovnog i moralnog dobra osoba, shvaćenih u cjelini njihove duše i tijela“ („Caritas in Veritate“)
„Broj rođenih prvi je pokazatelj nade jednog naroda!“ – papa Franjo