Neki vjernici odbacuju crkvene reforme s argumentom da se iste prilagođavaju “duhu vremena”. Za biskupa iz Mainza, međutim, nesporno je da su Crkva i teologija uvijek bile u “duhu vremena”.
Tomáš Halík u svojoj novoj knjizi “Vrijeme praznih crkava” pronalazi neobično oštre riječi. Ne mora se mijenjati svijet, već Crkva.
Kardinal José Tolentino Mendonça, predgovor knjizi „A teologia feminista na história“ Terese Forcades
Izraz “Crkva u Hrvata” bio je u širokoj upotrebi tijekom nekoliko desetljeća u Hrvatskoj te drugim zemljama gdje se govori i hrvatski jezik. Iako se odavno upozorava da taj izraz nije katolički ni ispravan, i danas ga mnogi olako i rado koriste. Zašto nije ispravno ni dobronamjerno reći “Crkva u Hrvata”?
Knjiga Pape Franje »Odvažimo se sanjati: put prema boljoj budućnosti« nedavno je izašla i u hrvatskom prijevodu, a detaljnije o Papinim promišljanjima iznesenim u njoj u intervjuu za Novi list govori izv. prof. dr. sc. Marko Medved, urednik Riječkog teološkog časopisa.
VIDEO Na pitanje novinara kako ocjenjuje ponašanje SPC u vrijeme pandemije, Hrizostom je rekao: “Bilo je sigurno grešaka. Moram priznati da smo podcijenili koronavirus i nismo razumjeli njegovu opasnost. Dok je u Europi ili Kanadi samo šest ili deset vjernika smjelo ući u crkvu, kod nas je bilo na desetke i stotine ljudi. To je naš mentalitet i opet smo dobro prošli kako smo mogli”.
F. Topić: Ovo je treća enciklika ovoga pape. Kao što je crkvena praksa uvijek postoji kontinuitet ideja i stavova s tradicijom ali postoji i diskontinuitet, tj. neke novosti ovisno od okolnosti i razvoja društva. Onako kako je to lijepo izrazio poljski filozof Kolakowski: da se naši preci nisu bunili protiv tradicije mi bismo još bili u pećinama. A kada bi danas nastala sveopća pobuna protiv tradicije, mi bismo se ponovi vratili u pećine. Treba nastojati i raditi na napretku i razvoju društva i čovjeka, ali treba uvažavati prethodna dostignuća, jer ne počinje svijet s nama.
Pred Halloween u Sjedinjenim Američkim Državama sve naokolo blista (ne mislim na jezivu predizbornu kampanju za predsjednika). Pauci, vještice, izdubljene svjetleće bundeve na svakom su kutku. Ne, sada ne slijede moralne injekcije o svetkovini Svih svetih i tako dalje – naprotiv.
Oxfordski teolog i bibličar Timothy Radcliffe upozorava na opasnost prevladavajuće laži. “U novinama, u politici i posvuda svjedočimo povlačenju iz složenih pitanja. Ljudi se u eri post-istine zadovoljavaju sloganima i tvitovima. Vjerujem da je potraga za istinom svojevrsna ljubavna priča. Ljubav prema istini”.
Potpisalo ju je najprije 156, a potom oko 200 profesora teologije koji su time oblikovali nešto poput “Who is Who” teologije u zemljama njemačkog govornog područja; među njima: Franz Böckle, Johannes Brosseder, Peter Eicher, Heinrich Fries, Ottmar Fuchs, Norbert Greinacher, Johannes Gründel, Bernhard Häring, Friedhelm Hengsbach, Peter Hünermann, Hans Küng, Norbert Mette, Johann Baptist Metz, Dietmar Mieth, Knut Walf, Jürgen Werbick i Hans Zirker. Kasnije im se pridružilo još oko 500 sveučilišnih profesora širom svijeta. Kölnska deklaracija bila je pravi prasak za tadašnje vodstvo Crkve, no čini se da papa Franjo neke stvari vidi drugačije od svojih prethodnika.