Mohamed Antar Daoud, alžirski veleposlanik u Francuskoj, održao je 7. prosinca 2020. godine u katedrali u Lyonu, govor na ispraćaju pokojnog alžirskog nadbiskupa Henria Teissiera (1929.-2020.), velikog pastira čiji je život, kako je sam govorio, bio “oblikovan islamsko-kršćanskim odnosima”. Govor veleposlanika Daouda donosimo u cijelosti.
Tomáš Halík u svojoj novoj knjizi “Vrijeme praznih crkava” pronalazi neobično oštre riječi. Ne mora se mijenjati svijet, već Crkva.
Papa je vidno dirnut susretom zagrlio oca čiji bi sin danas imao osam godina.
Rimski biskup nije mogao razočarati ove svoje iskušane kćeri i sinove te je riskirao kako bi bio ovdje, čineći tako najvažnije putovanje svog pontifikata.
Rafah, David, Hasan: pred Papom Franjom u Uru, priče i svjedočanstva onih koji snagom ljubavi već mijenjaju povijest.
U današnjoj emisiji Riječ i život (HRT1) gostovale su dr. sc. Jadranka Rebeka Anić s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, područni centar Split, prof. dr. sc. Irena Sever Globan s HKS-a i mr. sc. Anđela Jeličić Krajcar, dopisnica HRT-a iz Vatikana. Voditeljica emisije bila je Antonia Hrvatin Roth.
Kardinal José Tolentino Mendonça, predgovor knjizi „A teologia feminista na história“ Terese Forcades
Papa Franjo kreće na najteže i najvažnije putovanje svoga pontifikata: blizina kršćanima, podrška obnovi zemlje razorene ratovima i terorizmom, pružena ruka muslimanskoj braći i sestrama. Ostvaruje se san Ivana Pavla II.
Izraz “Crkva u Hrvata” bio je u širokoj upotrebi tijekom nekoliko desetljeća u Hrvatskoj te drugim zemljama gdje se govori i hrvatski jezik. Iako se odavno upozorava da taj izraz nije katolički ni ispravan, i danas ga mnogi olako i rado koriste. Zašto nije ispravno ni dobronamjerno reći “Crkva u Hrvata”?
Patrizia Caiffa (L’Osservatore Romano): Oči oborene, bez osmijeha. Pogrbljeni pod šatorima ili umotani u pokrivače koje su donirali volonteri, sramežljivo zahvaljuju na hrani i pokušavaju se ugrijati spaljivanjem starih plastičnih boca koje podižu gusti, smrdljivi dim u napuštenoj zgradi na periferiji Bihaća. Posvuda otpad, prljavština, šuga. Nema vode za oprati se, nema prozora ni vrata za zaštitu od hladnoće. U Bosni i Hercegovini temperature ovih dana dosežu i deset stupnjeva ispod nule. Oni su samo djeca. I sami putuju mjesecima, ponekad i godinama.