„Apostol Andaluzije“ cijeli se život suočavao s mržnjom prema Židovima. Ivan od Ávile (oko 1500.-1569.) bio je sin bogatog židovskog obraćenika. Kraljevski edikt iz 1492. nudio je židovskom stanovništvu tek dvije mogućnosti: protjerivanje ili krštenje.
U mladosti je Clara Fey bila pod velikim dojmom svoje učiteljice i odgajateljice Luise Hensel (vidi 18. prosinca) i vrlo je rano pokazala interes za socijalne zadatke. S ljubavlju se brinula o mladima iz napuštenih sredina.
“Biti tu je sve” – tako bi se mogli opisati današnji sveci. Sinoptička evanđelja (Marko, Matej i Luka) uključuju Filipa i Jakova, Alfejeva sina, obojicu među apostole koje je postavio sam Isus. Može li svecima biti bolje?
Danas nosi nadimak „Veliki“ – njegovi protivnici su Atanazija (oko 300.-373.) ismijavali kao „crnog patuljka“.
Ivan Pavao II. toliko se divio Louisu de Montfortu (Ljudevit Montfortski, 1673.-1716.) da je svoj papinski moto preuzeo od francuskog svećenika: Totus tuus („Sav tvoj“). Ljudevitova popularnost odjednom je porasla: sin bilježnika bio je jedan od 18 djece i odrastao je u jednostavnim okolnostima.
Kad se Petar Kanizije (Nijmegen, 1521.–Freiburg, 1597.) 8. svibnja 1543. pridružio isusovcima, postao je tek osmi član mlade Družbe Isusove. Bilo je to vrijeme obilato događajima: Katolička je crkva još uvijek tražila odgovor na sve širu reformaciju.
Istinska ljubav poštuje drugoga, poštuje njegov identitet, njegov ritam, otkriva bogatstvo koje je u njemu. Duboko poštovanje prema identitetu drugoga znači iskrenu i istinsku otvorenost za prihvaćanje različitosti.
Dugo nikoga nije smetala činjenica da je najstarije evanđelje izvorno prenošeno anonimno. Tek kada su kršćani počeli skupljati razne pisane Isusove prispodobe, bio je potreban naslov da ih međusobno razlikuje.
Magdalena Ančanović (Venosović) rodena je u selu Jelaškama (kod Vareša) od čestitih roditelja. Od djetinjstva je vrlo štovala Bl. Dj. Mariju i željela očuvati djevičanstvo. Kad joj je bilo 19 godina, godine 1624, odbila je da se uda, a zatim pobjegla od braka i pri tome napravila dosta zbrke u svom kraju.
Anzelmo (oko 1033.-1109.) bio je nadbiskup Canterburyja, posvađao se s engleskim kraljem i otišao u višegodišnje progonstvo za slobodu Crkve – već su ti osnovni podaci impresivni.