Franciska Rimska
Zaštitnica vozača – a sama nije znala voziti auto. Kako je uopće dobila ovaj „zadatak“? Promotrimo li pomnije Franciskin život (1384.-1440.), pronaći ćemo tri dobra razloga za taj izbor.
Zaštitnica vozača – a sama nije znala voziti auto. Kako je uopće dobila ovaj „zadatak“? Promotrimo li pomnije Franciskin život (1384.-1440.), pronaći ćemo tri dobra razloga za taj izbor.
Njega ili skrb se još uvijek smatra tipično ženskom profesijom. To nije za muškarce – ili? Ivan od Boga (1495.-1550.) okušao se na mnogim strukama.
Nisu djevice, nisu razočarane zaručnice niti im se pripisuju legendarna čuda: Perpetua i Felicita (oko 180.-203.) iz Kartage (današnji Tunis) ne uklapaju se u tipičnu sliku rimskih mučenica.
Može li vladar biti previše kršćanin? Poljski kralj u početku nije imao razloga žaliti se na svog drugorođenog sina Kazimira (1458.-1484.): mladi se princ pokazao inteligentnim, skromnim i ljubaznim.
Sveti Augustin Tschao-Suong i drugovi mučenici u Kini: Godine 1900. 120 kineskih mučenika, domaćih kršćana i europskih misionara, proglašeni su blaženima. Dana 1. listopada 2000. njih je, kao i mučenike „Boksačkog ustanka“, kanonizirao papa Ivan Pavao II. Podnijeli su mučeništvo za svoju kršćansku vjeru na različitim mjestima u različitim vremenima u Kini.
Nakon teške mladosti postao je učitelj i svećenik u rodnoj Raveni. Godine 1035. ušao je u benediktinski samostan Fonte Avellana, gdje je osam godina kasnije postao prior te uveo praksu bičevanja.
Izgled je varljiv – to je već znala Julijana iz Nikomedije (oko 285.-304., današnja Turska). Za Julianu se kaže da je odrasla u rimskoj obitelji koja je na religiju mislila malo, a još manje na kršćanstvo.
Valentin je bio je biskup (tj. poglavar kršćanske zajednice) u Terniju i umro je u Rimu oko 268. godine. Ono što se dodatno priča o ovom svecu, koji se štovao od davnina, uglavnom je legendarno.
Benedikt iz Nursije je vjerovao da joj može uskratiti želju – i Bog ga je odmah poučio suprotno.
Kada su oteli ovu mladu Sudanku iz njezine domovine, porobljivači su je cinično prozvali „Bakhita“ („sretna“). Bakhita (oko 1870.-1947.) je bila prodavana raznim trgovcima ljudima i ozbiljno maltretirana.