„Euharistija, Isusova spasiteljska prisutnost u zajednici vjernika i njezina duhovna hrana, najdragocjenije je blago koje Crkva ima na svom povijesnom putu“, napisao je sveti Ivan Pavao u svojoj posljednjoj, 14. po redu enciklici „Ecclesia de Eucharistia“ („Crkva Euharistije), koju je, kao uskrsni dar, objavio na Veliki četvrtak 17. travnja 2003. godine.
U Vatikanu je 3. i 4. ožujka održana međunarodna konferencija Papinske akademije za život pod naslovom „Kraj svijeta? Krize, odgovornosti, nade“. Ovaj jedinstveni interdisciplinarni skup okupio je dobitnike Nobelove nagrade, planetologe, fizičare, biologe, paleoantropologe, teologe i povjesničare kako bi zajedno promislili o najhitnijim izazovima čovječanstva.
Papa Franjo potpisao je svoju korizmenu poruku za 2025. godinu naslovljenu „Putujmo zajedno u nadi“ 6. veljače, nekoliko dana prije odlaska u bolnicu.
Papa Franjo uputio je snažno pismo katoličkim biskupima Sjedinjenih Američkih Država osudivši masovnu deportaciju migranata koju je pokrenuo predsjednik Donald Trump. U pismu je izrazio neslaganje s izjednačavanjem ilegalnog statusa migranata s kriminalom te pozvao biskupe da zajednički koračaju i štite ljudsko dostojanstvo migranata u svojoj zemlji.
10. obljetnica velebne enciklike „Laudato Si“ pape Franje
Čovječanstvo danas živi u digitalnom, globalno povezanom svijetu, obilježenom stalnim i brzim društvenim i tehnološkim promjenama. Dolazak novih aktera, sveprisutna mobilnost i umreženost nisu samo znakovi tehnološke revolucije, već i duboke kulturne transformacije. Digitalizacija i tehnološki razvoj postavljaju ključna pitanja koja se tiču ne samo teologije općenito, već posebno i Socijalnog nauka crkve.
„Nalazimo se usred dramatične borbe između ‘kulture smrti’ i ‘kulture života’“, istaknuo je papa Ivan Pavao II. u svojoj jedanaestoj enciklici „Evangelium vitae“ („Evanđelje života“), objavljenoj 25. ožujka 1995. godine, prije točno tri desetljeća.
„Prava tradicija nije u tome da se sve sačuva od onoga što je bilo jučer, nego da se od njega prenese bitno“, napisao je Fabrice Hadjadj u svojoj knjizi „Kad se sve tako ima raspasti“, te citirao Josefa Piepera („Koncept tradicije“): „Autentična svijest o tradiciji čini nas slobodnima i neovisnima u odnosu na one koji su tobože njezini ‘čuvari’. Može se dogoditi da ti bajni ‘branitelji tradicije’, zato što se u njoj drže jedino povijesnih oblika, zaprječuju pravu tradiciju i nužan prijenos (koji je moguć samo s pomoću promjenjivih povijesnih oblika).“
Božić, nije tek blagdanska sezona; on predstavlja dubok poziv na djelovanje. Iako blagdanski duh često naglašava darivanje i radosno slavlje, prava suština Božića leži u življenju poruke i učenja Isusa Krista.
Papa Franjo je u lipnju, mjesecu koji Crkva tradicionalno posvećuje Presvetom Srcu Isusovu, najavio da će na jesen objaviti dokument posvećen toj pobožnosti. Cilj dokumenta je, kako je istaknuo, „osvijetliti put crkvene obnove i uputiti snažnu poruku svijetu koji, prema njegovim riječima, „kao da gubi svoje srce.” Ova najava ističe važnost Presvetog Srca Isusova kao simbola Božje ljubavi i poziva na njegovu dublju kontemplaciju u današnjem kontekstu moralnih i duhovnih izazova.