Svatko tko se u ranoj Crkvi smatrao patrijarhalnim sjedištem morao je moći pokazati grob poznatog navjestitelja vjere. Za razliku od ostala četiri patrijarhata Carigrada, Aleksandrije, Antiohije i Jeruzalema, Rim je mogao biti dvostruko sretan: Tu su se vjernici hvalili da imaju dva groba apostola: Petra i Pavla.
Ovaj tjedan, opća sinoda Anglikanske državne Crkve glasovala je s 227 glasa naspram 203 u korist spomenutog eksperimentalnog projekta. Odluka crkvenog zakonodavnog tijela bila je posebno tijesna među laicima – sa 104 glasa prema 100, izvijestio je 17. studenog Vatican News.
Danas se Gertruda iz Helfte (1256.-1301./02.) prvenstveno povezuje s pobožnošću prema Srcu Isusovu na koju je utjecala. Ova velika srednjovjekovna učenjakinja, koja je jedina njemačka svetica ili svetac koji nosi nadimak „Velika“, iza sebe je ostavila vrlo opsežno djelo.
Od samog početka Margaretin život (oko 1046.-1093.) bio je oblikovan krvavim borbama za vlast europskih kraljevskih obitelji – a ona je željela da stvari budu drugačije.
Albert (oko 1200.-1280.) živio je u razdoblju velikih preokreta na europskom kontinentu: gradovi su se širili, tehnologija razvijala i osnivana su prva sveučilišta.
Nikola Tavelić (oko 1340.– 1391.), svećenik franjevac iz Hrvatske, godinama je djelovao kao pučki misionar u Bosni, ali je potom otišao u Jeruzalem.
Hugh O’Flaherty pomogao je u vođenju takozvane „Rome Escape Line“. Irskom svećeniku koji je vodio mrežu otpora u Rimu okupiranom od nacista, zaslužnom za spašavanje tisuće života, u njemačkom zavodu Campo Santo Teutonico povodom 60. godišnjice njegove smrti počast je nedavno odao i irski predsjednik Michael D. Higgins.
Ova hrabra žena nije htjela dopustiti da je bilo što ili bilo tko odvrati od ljubavi prema Bogu i bližnjima – i to je platila životom.
Svatko tko je dovodio u pitanje konfesionalne granice u vjerski užarenom 17. stoljeću lako je izazvao nasilne lančane reakcije – to se dogodilo Jozafatu Kunčeviču (1580.-1623.).
Mnogi ljudi danas „Martinje“ („Sveti Martin“, oko 316.-397.) smatraju oličenjem regionalnih običaja i kršćanske tradicije. Za Martinove suvremenike, međutim, on je predstavljao upravo suprotno: novost kakva dotad nije bila viđena.